Premda darovitih učenika ima u svakoj školi, rad u većini škola prilagođen je prosječnom učeniku. Prema tom imaginarnom učeniku pisani su udžbenici, koriste se metode i oblici rada.

Daroviti učenici imaju izražene intelektualne sposobnosti, uspješni su u školi, popularni u razredu, komunikativni i socijalno adaptivni. Vokabular im je bogat, izražavanje tečno i precizno. Takvog učenika sve zanima, angažiran je u gotovo svim školskim, ali i brojnim izvanškolskim aktivnostima.

Upravo takve učenike pronašli smo u Osnovnoj školi “August Šenoa” u Osijeku. To su osmaši: Karla Šarac, Marina Marić, Karla Lauš, Lovro Žada, Stella Fleis i Matej Podobnik.

Profesorica hrvatskog jezika Zorica Jukić kaže da njezini daroviti učenici nisu svjesni koliko su posebni i drukčiji od ostale djece. “Oni su nositelji svih školskih aktivnosti, sudjeluju u svim projektima i rade na prezentaciji škole. Na žalost, naš školski sustav je takav da nas nastavnike tjera na beskrajno administriranje, a mnogo vremena potrošimo i na rad s problematičnim učenicima i učenicima koji rade po prilagođenom programu. Zato daroviti poput njih moraju slušati na nastavi ono što je namijenjeno prosječnom učeniku. Takvoj djeci se poklanja mnogo manje vremena nego što to oni to zaslužuju. Na školskom satu je to gotovo ništa, a ostalo je na dodatnoj nastavi i to s nastavnicima koji prepoznaju takvu djecu i nude im dodatne sadržaje”, kaže naša sugovornica. Nacionalno vijeće učenika, pak, nova je pravila nazvalo diskriminacijom talentiranih osmaša.

Svestrana Stella Fleis bavi se mačevanjem, ali i brojnim drugim izvanškolskim aktivnostima: odbojkom, informatikom, uči njemački jezik i pjeva u zboru. Uz to, plesala je u plesnom klubu, svirala, trenirala borilačke vještine.

- Sva ta iskustva su me oplemenila i obogatila mi život. Uz učenje za školu uvijek nađem vremena za te aktivnosti, bez kojih bi mi život bio prazan. Smatram da će mi sve to iskustvo i znanja pomoći u srednjoj školi, iako ne vjerujem da ću dobiti dodatne bodove. Međutim, smatram da bi darovitost u nekom području trebalo “honorirati” dodatnim bodovima - kaže Stella.

Dodaje da njezini nastavnici imaju razumijevanja i cijene to što se bavi s mnogo aktivnosti. Želi biti psihologinja, a nakon osnovne škole planira upisati Ekonomsku i upravnu školu.

Mačevanjem se bavi i Karla Šarac, članica Mačevalačkog kluba Dmitar Zvonimir. Trenira godinu i pol, a već je bila na međunarodnom natjecanju u Njemačkoj. - Trenirala sam sedam godina balet, bavila se gimnastikom, sudjelovala na umjetničkim kolonijama u Ernestinovu, bila na brojnim natjecanjima, a ove godine osvojila sam peto mjesto na županijskom natjecanju iz engleskog jezika. Sve to radim prije svega zbog sebe, a ne zbog dodatnih bodova. Ipak, smatram da će mi aktivnosti kojima se bavim pomoći u životu. Želim upisati Treću gimnaziju (prirodoslovno-matematičku), a planiram studirati engleski ili medicinu - kaže Karla.

Nekad plivač, atletičar, gimnastičar, a danas plesač u Plesnom klubu Broadway. To je Matej Podobnik, koji uz godinu i pol bavljenja plesom ima i druge izvanškolske aktivnosti: pjeva u zboru, svira i glumi. “Sviram gitaru, ali sam samouk, a počeo sam kada sam vidio da djed ima gitaru. Sve to radim ne da bih skupio bodove za upis u srednju školu, već kako bih potrošio višak energije i slobodnog vremena, kojeg ipak ima, kada se vrijeme dobro rasporedi”, kaže Matej, budući farmaceut.

Lovro Žada ide u Glazbenu školu Franje Kuhača, gdje pohađa teorijski smjer, svira gitaru i klavir. “Tri godine sam trenirao atletiku, išao na državno natjecanje sa školskim zborom, a spremam se i na svjetsko natjecanje sa zborom Glazbene škole. Glazba mi ispunjava život, upoznao sam mnogo novih prijatelja, no u budućnosti se vidim u elektrotehnici, stoga bih želio upisati FER u Zagrebu.