U poljoljekarne može ući čak pet inspekcija različitih ministarstava i kako da se sami snađemo u toj šumi propisa, pitaju se hrvatski poljoljekarnici u strahu da ih ne zadesi sudbina mađarskih kolega, koji, kažu, masovno propadaju zbog zatvaranja poljoljekarni.

Mogućnost da javno, jasno i glasno iznesu sva pitanja koja ih tište bio je okrugli stol održan na 58. seminaru biljne zaštite u Opatiji, posvećen položaju i problemima poljoprivrednih ljekarni u svjetlu nove zakonske regulative u području zaštite bilja i zaštite okoliša.

Na skupu je, između ostalog, istaknuto da, sukladno propisima Nacionalnog akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida (NAP), distributeri odnosno poljoljekarnici u svojoj tvrtki moraju imati zaposlenika u svojstvu odgovorne osobe u radnom odnosu s punim radnim vremenom i jednog zaposlenika u svojstvu savjetnika za svako prodajno mjesto gdje se prodaju pesticidi krajnjem profesionalnom korisniku. Poljoljekarne imaju obvezu uputiti svoje zaposlenike na propisanu osnovnu i dopunsku izobrazbu (savjetnike, savjetnike-prodavače, distributere); upisati se u središnju evidenciju FIS-a preko elektroničkog obrasca i redovito voditi istu evidenciju o prodanim količinama pesticida krajnjim korisnicima; a nakon 26. studenoga 2015. prodavati pesticide samo korisnicima koji imaju valjanu identifikacijsku iskaznicu (ili potvrdu o položenom ispitu).

Osim udovoljavanja općim i posebnim uvjetima glede mjesta prodaje sredstava, objekata, prostorija, opreme za skladištenje i prodaju pesticida, uvjetima za skladištenje i prodaju pesticida, poljoljekarne podliježu i propisima postupanja s praznom ambalažom. Iako izgled i veličina šest kontejnera za otpad, koje će prema NAP-u morati imati svako prodajno mjesto odnosno poljoljekarna, onim pravilnikom nisu propisani, iz Ministarstva zaštite okoliša upozoravaju da su ipak propisani prema vrsti otpada. Naime, opasni otpad zahtijeva posebne spremnike, koji su točno precizirani.

Agencija za zaštitu okoliša vodi Registar onečišćavanja okoliša kao bazu podataka u koji do 1. ožujka 2014., obveznici prijave, a to su skupljači, oporabitelji i zbrinjavatelji otpada, moraju prijaviti svoje podatke za prošlu godinu.

Upravo taj posljednji problem zbrinjavanja otpada izazvao je posebno ogorčenje poljoljekarnika, koji kažu da nisu išli na fakultet da bi na kraju razvrstavali otpad. Tko će plaćati spremnike? Kako će se regulirati dinamika odvoza ambalaže? Koja je veličina spremnika? Gdje će se držati šest kontejnera ako je ljekarna, primjerice, u centru grada? Zašto se sustav zbrinjavanja otpada u poljoljekarnama ne riješi kroz reciklažna dvorišta, koja će ionako imati svaka jedinica lokalne uprave? Mnoga su pitanja još ostala bez odgovora kao i problem da na našem tržištu nema registriranog ni jednog amaterskog sredstva koje će u poljoljekarnama moći kupovati hobisti bez iskaznice, a koji ostvaruju sigurno 50 posto prometa poljoljekarni.