Regija
LJUBAV ŽIVOTA U STARIM PERKOVCIMA

Dida Toma promijenio je pet država,
a 74 godine voli jedino svoju Ivicu
Objavljeno 19. veljače, 2014.
Ivkina obitelj nije bila oduševljena vezom, par je čak morao pobjeći

STARI PERKOVCI – Njegovi roditelji živjeli su još u Austro-Ugarskoj, a Toma Zmaić, vitalni 95-godišnjak, iako se nije odmaknuo od rodnih Starih Perkovaca, voli reći kako je za svog života promijenio čak pet vlada i država, ali samo jednu ženu, svoju ljubav Ivku, koju je još kao 16-godišnjakinju “ukrao” i 74 godine čuva ju samo za sebe. Po Tominu životu roman bi se mogao napisati. Prepričao nam je tako najzanimljivije detalje, a za svojih gotovo punih 95 godina, nikada, kaže, Boga nije opsovao, niti se kao odrastao napio. Jedan jedini put, prisjeća se, napio se kao dijete kod djeda Adama i bake Eve pa su se počastili medenom rakijom, istina, malo preko mjere!

Toma je 57 godina bio orguljaš u perkovačkoj crkvi, gdje je i zapazio lijepu Ivku, zvonkog glasa. Svirao je on i bas u svatovima, no ni tamo nije zagledao u dno čašici, nego se, odgovoran i društven, veselio i bez alkohola.

- Moju su roditelji bili strogi vjernici, katolici, u našoj se kući nije psovalo, a poštivali su se svi kršćanski običaji. Često sam s pokojnom mamom išao u Đakovo pješke, jer smo kao filijala imali samo jednom mjesečno misu pa bismo se mi zaputili u Đakovo. Uvijek me je privlačila glazba, posebice orgulje - kazuje Toma, koji i danas nabraja od čega se sve sastoje one u đakovačkoj katedrali.

Nije Toma samouki glazbenik, išao je on u Zagrebu na ferijalni tečaj i položio za orguljaša i to kod poznatih profesora, pa ih od onda do danas u selu “po kući” zovu - Orguljaševi. Školovao se i dvije godine u gimnaziji u Slavonskom Brodu, a svoje znanje i dovitljivost iskoristio je kasnije u poljoprivredi pa je u svom kraju u mnogočemu bio pionir.

- Prvi sam u selu sijao hibridnu pšenicu, kukuruz, a prijateljevao sam i s pokojnim biskupom Akšamovićem, koji me je znao pitati kako “rana”, misleći na usjeve - priča Toma.

On i Ivka imali su petero djece, no jedno im je preminulo kao malo, a jednog su sina izgubili u tragediji koja je snašla obitelj u Domovinskom ratu. Imaju još dvije kćeri i sina, deset unučadi i devet praunučadi. Toma je još vitalan i na nogama, dok smo njegovu Ivku, kako je zove od milja (pravog imena Ivica), zatekli u postelji. Sa sjetom se Toma prisjetio kako je svoju Ivku, kojoj je sad 90. godina, po lijepom glasu zapazio u crkvi.

- Kako ona pjeva, to je Božji dar. Znate, nisu se njezini baš slagali s našom vezom. Istina, bila je mlada, bilo joj je samo 16. Mi smo se vjenčali 1940. godine. Nije baš išlo glatko, ali uspjeli smo u svojoj namjeri. Morali smo čak pobjeći i prijateljima kod Erduta. Ona je dolazila iz imućne obitelji, a ja valjda nisam bio dovoljno dobar za nju - kaže Toma.

Unatoč svemu, on i Ivka već gotovo sedam i pol desetljeća kroz život idu zajedno. Naravno, pitali smo i jedno i drugo za recept. Toma nam je lijepo pojasnio kako problem treba sagledati s različitih strana, a onda donijeti odluku, što je očuvalo i njihov brak, a njegova je Ivka mudro zaključila kako nema jedinstvenog recepta – svaki je brak drugačiji i svatko o svom mora brinuti. Iako bolesna i slabašna, smogla je snage i otpjevala nam svojim zvonkim glasom dvije svete pjesme. Dakako, u toplom zagrljaju svoga Tome!

Maja MUŠKIĆ
Pod jednim krovom četiri generacije

Pod krovom Zmaićevih, što se danas ne susreće često, u slozi žive čak četiri generacije. Dida Toma posebice hvali vrijednu unukovu ženu Miru. “Ako ima anđela na zemlji, onda je to ona. Nema vrata na koja ona ne zna i neće pokucati”, šapnuo nam je Toma, inače i vrstan tesar, koji je sam istesao stup za đeram što krasi njihovo široko, šokačko dvorište.

Možda ste propustili...

PROJEKT "ZLATNE SEDAMDESETE"

Za društvenu uključenost starijih

OPĆINA ĐURĐENOVAC DALA 500.000 KN

Vatrogasci iz Šaptinovaca dobili navalno vozilo

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana