Dvije su godine od velikih prosvjeda mljekara, po mnogima jednih od najozbiljnijih na seljačkoj sceni.

Lavinu nezadovoljstva proizvođača pokrenuli su otkupljivači snizivši otkupnu cijenu s dotadašnjih 2,66 na 2,43 kn uz pojašnjenje da im je s dotadašnjom otkupnom cijenom jeftiniji uvoz mlijeka pa je realno da ona bude 2,43 kn.

Odgovor mljekara, uz prosvjede, bio je i obustava predaje mlijeka, a stvar se zaoštrila do te mjere da su se već bile počele raditi i kalkulacije kada će biti ugrožena opskrba trgovina njime. Nukleus prosvjeda bio je u Zagrebu, uz, podsjetimo, figuru krave u bojama hrvatske zastave kao zaštitni znak. Iako građani ne vole da oni budu kolateralna žrtva blokada prometnica zbog prosvjeda, mljekari su naišli na masovnu podršku javnosti koja im je uzvratila i hranom, toplim napitcima i drugom podrškom. U ta dva tjedna prosvjedovanja padale su teške riječi između proizvođača i otkupljivača te države; bila je to i igra živaca, traženje pregovara, dogovora… S druge strane, ministru poljoprivrede Jakovini bilo je to vatreno krštenje jer tek je bio sjeo u fotelju. Vrhunac nezadovoljstva mljekara bio je izlazak interventne policije, ali i “vađenje grijeha” iz prošlosti pojedinih istaknutijih prosvjednika, kao u slučaju jednog od vođa Mladena Šolčića, ali i podataka o tome koliko su on i drugi vođe prosvjeda poput Branka Zorića primili poticaja.

Nakon dva tjedna prosvjednici su se povukli uz poruku da su izgubili bitku, ali ne i rat, najavljujući pravnu borbu, tj. tužbu, s tim da su u međuvremenu nastavili isporuku mlijeka…

Otkupna cijena - stvar (pojedinačnog) dogovora

Što se nakon ove dvije godine od prosvjeda dogodilo mljekarima?

Uglas poručuju – proizvodnja se još brže i više urušava! Godinu kasnije “dogodio” se aflatoksin koji je mnoge privremeno izostavio iz otkupa, a mlijeko s povišenim vrijednostima toksina dijeljeno je besplatno, bacano, odvoženo na spaljivanje u biopostrojenja, što je mjera Akcijskog plana ministarstva. U njih je otpremljeno 1,3 milijuna kg mlijeka za što je uslijedila odšteta od po 1 kn za kg. U mjere iz Plana bio je uključen 931 proizvođač, a jedna od njih bilo je i financiranje isporuke zamjenske hrane. Financirana je i kontrola inspekcija. Cijela akcija stajala je oko 6 milijuna kuna. Mljekarima se u ove dvije godine dogodila i leukoza. Čelnik SUHUH-a Branko Kolak procjenjuje da je na prisilnom klanju završilo oko 1.200 grla... Danas, dvije godine nakon prosvjeda, jedan od njihovih vođa Mladen Šolčić iz Patkovca kaže da tužba nije napisana, “no da je bilo maltretiranja s druge strane, neki su nastradali, neki bili na provjerama…”

– Upravo smo njima u pravi čas htjeli alarmirati što će se događati danas s mljekarstvom. Nitko nas nije poslušao, a sada se pokazuje da smo bili u pravu. Ceh plaćamo mi proizvođači. Zatvaraju se farme koje su se 10, 20 godina sustavno borile da dođemo do proizvodnje od 750 do 800 milijuna litara mlijeka, a sada smo pali na 490 milijuna, na proljeće će to biti i 450 milijuna litara. Mjerodavni nisu tada shvatili što će se dogoditi i ni dandanas nisu svjesni poražavajućih trendova. Pad od 200 milijuna litara nije se dogodio u zadnjih 40 godina - kaže Šolčić.

Optimističan nije ni predsjednik tadašnjeg Stožera za obranu proizvođača mlijeka, Satničanin Antun Laslo, pa kaže: “Spuštanje na otkupnu cijenu od 2,43 kn mnogima je bio zadnji udar od kojeg se nisu oporavili. Samo od početka 2013. ugašeno je 10.000 farmi, većinom malih proizvođača s 10 - 15 krava.” Kaže, danas je otkupna cijena – stvar (pojedinačnog) dogovora proizvođača i otkupljivača.

– Ona je danas poslovna tajna. Više nijedna mljekara nema iste otkupne cijene koje se sada kreću od 2,20 do 3,23 kn, no nju imaju samo veći proizvođači, plus tvorničku i državnu premija. Potonja je 50 lipa po litri no, što nam ne odgovara, isplaćuje se godišnje. Odgovaralo bi nam da cijena bude proizvođačka - zbroj ulaznih troškova, cijene rada i ostalih čimbenika i ona u ovom trenu ne bi smjela biti niža od 3,80 kn - kaže Laslo.

On je u međuvremenu promijenio mljekaru – iz Vindije je prešao u Belje. – Jer, tu mi je ukupna cijena veća za 50 lipa što je velika razlika, isplata je uredna, a razlog je bio aflatoksin koji (mi) je bio nametnut. U ove dvije godine, osim što su mnogi ugasili posao, oni koji su ostali – smanjili su broj krava. Rezultat – u Hrvatskoj sada, da bi se došlo na proizvodnju mlijeka koja je s cijenom mlijeka izgubljena, nedostaje više od 40.000 komada rasplodnog materijala, odnosno junica. Da se cijena nije srušila, imali bismo znatno više - kaže Laslo.

U ove dvije godine brojnim mljekarima, pritisnutim kreditima, otplatu su stavili u mirovanje pa tako i Laslo.

– Kredit nam je u mirovanju dvije godine. Poremetila nas je preniska cijena. Mjesečna nam je rata kredita 1.300 eura pa u mirovanju plaćamo samo kamate što je oko 400 eura mjesečno, no to je vatrogasna mjera - kaže Laslo.

Mljekar iz Čamagajevaca, Ivica Miketek, bivši inače vrlo glasni šef Udruge mljekara OBŽ-a, čelno mjesto napustio je i iz javnosti se povukao nakon prosvjeda, nezadovoljan njima i njihovim (ne)učinkom. Kaže, stanje na terenu nisu promijenili nabolje.

– Čak je i dvostruko gore. Farmeri se rješavaju krava. Ako se ovako nastavi, za pet godina djeca će ih vidjeti samo na slici, obiteljska gospodarstva propadaju, a nitko od političara se ne pita zašto je to tako - kaže Miketek te navodi kako postiže otkupnu cijenu od 2,30 do 2,40 kn/l.

– No, još čekamo isplatu za studeni. Realna cijena bila bi 3,80 kn. Tko je god ušao u kredit, taj je u velikim problemima, a političarima je cilj da nas razjedine. Samo veliki idu na dogovor i dobiju. Od najavljivane tužbe nema ništa; bila je to samo velika priča. Uz to znamo kakvo je pravosuđe u Hrvatskoj. A naš je posao gori nego na Golom otoku. Mljekar radi od ujutro do navečer; ovaj posao ne zna ni za svatove, ni za sa'ranu. Onakvi se prosvjedi više neće ponoviti, ljudi su se uplašili, a politika ubacila svoje igrače. Ja sam se borio da se pomogne, daju kapitalna ulaganja da se farmerima smanje krediti, ne otpišu, no pojedinci su imali svoje ciljeve - drži Miketek.

U svim ovim crnim prognozama i “padajućim” brojkama ne tješi ni činjenica da je čak 96 % domaćeg mlijeka prve klase pa je pitanje kakve bi tek bile otkupne cijene da je ono manje kvalitete…