Zanimljivosti vezane uz osječki Nogometni klub Metalac nižu se kao na traci. Točnije otkako je prije 17 godina na čelo toga danas međužupanijskog ligaša došao Boro Ivković i sada uspio, praktički jedini iz neposrednog okruženja, pomoćni travnjak Športskog centra “Ante Gotovina” dovesti u prihvatljivo stanje za odigravanje test-utakmica.

To je, međutim, druga priča, a centralna se odnosi na uvijek zanimljivi igrački kadar koji je prodefilirao posljednjih godina jugoistokom grada na Dravi. Na Bikari je bilo podosta stranaca, a prvi među njima dospjeli su iz dalekog Kameruna. Četvorica igrača iz te afričke zemlje, zapravo, nosila su narančasto-crni dres Metalca od kojih više nitko nije ostao. Prethodnica su bili Chago i Joel, od kojih je prvi ostavio duboki trag i ne samo u Metalcu nego u Hrvatskoj, gdje je između ostaloga ishodio državljanstvo i postao hrvatski zet, dok je potonji tiho iskliznuo s nogometne scene. Zadnji koji je branio boje toga 66-godišnjeg kluba bio je King, koji će karijeru najvjerojatnije nastaviti u Omanu. Između njih je na Bikari boravio Engi, koji je bio i ugovorno vezan uz Metalac, odakle je odlazio na posudbe u srpski prvoligaš Hajduk iz Kule, a zadnje mu je odredište bilo u Egiptu. Bilo je već kombinacija da se taj omaleni veznjak stavi na raspolaganje treneru Vladi Biliću, ali su se tomu ispriječili tradicionalni običaji iz njegove matične države. Kamerun, naime, ima devet plemena, a iz jednoga su Chago i King te Engi, koji očito ima najplemenitije rodoslovlje. Njegov je, naime, djed plemenski poglavica kojem je došlo vrijeme odrediti nasljednika i među 28 unuka opredijelio se upravo za Engija. Kamo će taj, sada već bivši, “metalac” nije bilo uopće sporno jer osim što ga na preuzimanje plemenskog vodstva obvezuje stoljetna tradicija, to je ujedno i velika čast koja donosi golemi ugled u tamošnjem okruženju. Engi je, dakle, bivši nogometaš jer je bavljenje tim sportom nespojivo s obnašanjem određene mu društvene uloge.