Objavljeno 1. veljače, 2014.
Gotovo tisuću ljudi u dva je dana “lajkalo” jednu od fotografija koju je na svojem Facebook profilu objavio osječki Azil za pse. Fotografija prikazuje Osječanina i njegovog psa - što se čini svakidašnjom i za novine neatraktivnom pričom. No, priča Kreše Selaka i njegove kujice Maze i te kako je vrijedna novinskih stupaca.
Krešo Selak, 62-godišnji Osječanin, krenuo je jednoga dana u HZZO kako bi riješio administrativni posao. No, kako je osjetio bol u prsima, prešao je cestu i u Domu zdravlja potražio pomoć. Pregled i EKG pokazali su da Krešo ima infarkt, zbog čega je pozvana Hitna pomoć. Vozilo je brzo stiglo, ali Krešo se nije dao odvesti u bolnicu. Nikome nije bilo jasno zašto u tako teškom stanju odbija pomoć sve dok nije rekao kako ga pred zgradom Doma zdravlja čeka njegova kujica Maza i da je i pod cijenu vlastita života neće ostaviti na milost i nemilost prolaznicima. Djelatnici Doma zdravlja obećali su nazvati Azil za pse Udruge Pobjede i pobrinuti se za Mazu. Odvezena je u Azil, no kako je cijeloga života živjela u stanu, Maza je teško podnosila azilsku svakodnevicu. Stoga su marljivi volonteri Azila objavili poziv građanima za privremenim udomljenjem Maze, na koji se odazvala Osječanka Vlatka Griner, koja se potom brinula o kujici sve do Krešina izlaska iz bolnice.
“Posjetila me dvaput u bolnici, dok sam se oporavljao od infarkta, kako bi me obavijestila što radi moja Maza. Neizmjerno sam joj zahvalan na brizi za mojeg psa. Bilo mi je jako stalo do toga da Maza bude u sigurnim rukama”, kaže Krešo Selak koji želi još jednom zahvaliti Vlatki i volonterima Azila.
Krešo i Maza postali su nerazdvojni prije dvanaest godina. “Šetao sam uz Dravu i vidio kako neki čovjek baca štence u rijeku. U posljednji sam trenutak spasio zadnjeg od njih, moju Mazu. Odnio sam ju kući i othranio na špricu i bočicu”, prisjeća se Krešo koji naglašava kako je jako sretan što su ponovno zajedno. “Životinje vas nikada neće slagati, lojalne su vam i uzvraćaju svaku mrvicu dobrote. Svakome kažem da me Maza spasila od samoće, da mi je na neki način, nakon mnogih peripetija koje sam prošao od Domovinskog rata do danas, spasila život, a zauzvrat ne traži ništa osim malo ljubavi i malo hrane. Ne kažem da nema dobrih ljudi, no mnogi će vas ljudi kroz život iznevjeriti i razočarati, a moja je Maza nepokolebljiva u svojoj vjernosti”, naglašava Krešo. I sada, kaže, dok se u svom domu oporavlja od infarkta, uz njega je vjerna Maza. Kad vrati snagu i kad okopni snijeg, njih će dvoje ponovno zajedno u šetnju. Nerazdvojni. I. Rab Guljaš