NOVA GRADIŠKA/BRĐANI- U Brđanima, selu sedam kilometara jugoistočno od Nove Gradiške, izdaleka su uočljivi veliki plastenici obitelji Špehar, proteklo desetljeće najvećih prizvođača rajčice iz hidroponskog uzgoja u Brodsko-posavskoj županiji. Obitelj se nakon dugogodišnjeg života u Austriji vratila u rodni kraj te se, na sugestiju znanaca i iz primjera dobre prakse, odlučila za proizvodnju rajčice.

- Otac je krenuo s plastenikom najprije na dvije tisuće kvadrata, a onda smo svake godine prostor povećavali do ovog posljednjeg suvremenog plastenika površine 5,5 tisuća kvadrata, vrijednog oko 8 milijuna kuna kreditnih sredstava. No aplicirali smo prema sredstvima IPARD-a i projekt je dobio odobrenje pa u konačnici očekujem povrat oko 55 posto sredstava - kaže 30-godišnji Tomislav Špehar, iza kojeg je, nastavlja, tri i pol godine mukotrpnog pribavljanja potrebne dokumentacije i dozvola, za što je uložio još 500 tisuća kuna.

- Zbog dugotrajnog postupka, ove godine kasnimo tri tjedna sa sadnjom, što će na kraju utjecati i na količinu uroda - žali se.

Ipak, prije pet dana posadili su u starijem plasteniku (na 4.600 kvadrata) i u novom ukupno 28 tisuća biljaka iz nizozemskog sjemena i vlastitog uzgoja, što je za deset stalno uposlenih radnika značilo pune ruke posla. Od samog početka sadnje i uzgoja u strogo kontroliranim uvjetima, komisija IPARD-a u stalnom je nadzoru, a o njezinoj procjeni ovisi i povrat polovine uloženih sredstava.

Rajčice su najprije posađene u kamenu vunu (bez zemlje). Dok su biljke male, u plasteniku je potrebno održavati noćnu temperaturu od približno 13 stupnjeva, a dnevnu za pet stupnjeva više. To Špehari postižu grijanjem na biomasu (piljevina, sječka), što Tomislav smatra kvalitetnijim i jeftinijim energentom od plina. Pomaže im i postavljena energetska zavjesa koja zimi štedi energiju, a ljeti zasjenjivanjem smanjuje temperaturu za šest stupnjeva. Kada biljka poraste do 20-ak centimetara, dolazi u jastuk kamene vune, nakon čega slijedi svakodnevno uvijanje i rezanje lista, kasnije i spuštanje biljke na dva metra.

Iako se prvi plodovi beru početkom travnja (berba je dva puta tjedno), zaposlenici svaki dan od siječnja do prosinca imaju posla. Nadzor nad biljkama je danonoćan - bez obzira na automatiku, preko koje se biljke hrane, dobivaju vlagu i sve što je potrebno.

- Ako sve bude išlo prema planu i ako ove godine zadovolji broj sunčanih dana, na jednom kvadratu bi se moglo ubrati oko 40 kilograma rajčice. Uz očekivanja veća za 15-20 posto u novom plasteniku, mogli bismo konačno ubrati oko 400 tona rajčice - kaže Tomislav, zadovoljan ugovorenim plasmanom za sve proizvedeno.

Nisu veliki proizvođači pa ne mogu, kaže, u velike trgovačke lance, ali imaju stalne kupce s područja Opuzena i Zagreba. Jedino im u zadnje vrijeme malo “šteka” naplata, ali Tomislav je optimističan i vjeruje da će sve ići u dobrom smjeru jer posao namjerava širiti pa u budućnosti uključivati, za sada još male, sina i kćer.