Kakvi ljudi, takvo vrijeme - stara je narodna uzrečica koja se posljednjih godina sve češće spominje. Svi se slažu u jednom - klima je načisto podivljala.

Jedni govore o globalnom zatopljenju, drugi predviđaju dolazak ledenog doba. Pozivaju se pritom na događanja u SAD-u gdje je 140 milijuna stanovnika okovao led. Veliku Britaniju pokrile su poplave, a Španjolsku i Portugal “zalili” golemi valovi. Zaledili su se i Nijagarini slapovi! U isto vrijeme, naše krajeve grije neuobičajeno toplo vrijeme. Ili ga je bar do sada grijalo, budući da meteorolozi kažu kako se idućih dana zima ipak vraća. Kako god bilo, klima, priroda ili što god, kao da se šali s nama.

Biljke usred zime “misle” da je proljeće, pretoplo vrijeme prouzročilo je pomor pčela diljem zemlje jer jadne i one misle da je proljeće i dezorijentirane ugibaju. Što se pak tiče Slavonije i Baranje, doista se posljednjih tjedana činilo kako smo u raljama južine. I to ne samo ljudi nego i poljoprivredni usjevi, voćke koje su počele pupati, ukratko i flora i fauna u nimalo normalnoj siječanjskoj toplini. A sad se, kažu meteorolozi, zima vraća, što nosi nove probleme...

Međutim, između polarne zime koja je pogodila Sjevernu Ameriku i naše “mlake”, prema riječima znanstvenika, trebao bi biti znak jednakosti. Naime, prema njihovim tvrdnjama polarni vorteks koji je zahvatio SAD nije dokaz da je došlo do zastoja ili čak preokreta u procesu globalnog zatopljenja. Upravo suprotno, tvrde da su trenutne vremenske prilike u Sjevernoj Americi upravo pokazatelj globalne promjene vremena. Što nas dakle očekuje u budućnosti?

Prof. dr. Bojan Stipešević, stručnjak za tropske kulture na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, smatra kako se drukčijim vremenskim prilikama jednostavno moramo što prije prilagoditi.

- Što više zagrijavate zemlju, to je veća šansa da će nešto isparavati, a što više isparava, veća se energija odnosi u atmosferu koja je sve nestabilnija. To je ono zbog čega se malo-pomalo događaju ove sve veće klimatske promjene. Intenziviraju se ekstremi. Što će to k nama donijeti? Scenarij kišne džungle ili najvjerojatnije sušna područja kao što se to već polagano događa u Španjolskoj, a i kod nas u posljednjih nekoliko godina, a nakon toga snažne oluje, vidjet ćemo. Kako se tome prilagoditi? Da li na način prilagođavanja, odnosno poraditi na oplemenjivanju, odnosno selekciji biljaka koje već koristimo, od pšenice, ječma, do kukuruza..., ili obratiti pozornost na one koji u ovakvim uvjetima žive već više godina, u subsaharskom pojasu. Odande naime dolaze kulture koje su nama nepoznate poput sirka, sudanske trave, prosa. To su biljke kratke vegetacije, koje mogu preživjeti sušu jer su prilagođene na sušu - pojašnjava dr. Stipešević te zaključuje: “Promjena sortimenta ili promjena biljnih vrsta je pred nama!”

- Klima se mijenja, ako se gledaju prosjeci, razlike su znatne. Ovo što se sad događa je to da ciklone izgube dah, uleti fronta anticiklona visokog tlaka s polarne kape, nema ju više što držati, napravi se tolika rupa da taj zrak jednostavno mora doći. Takve stvari znaju k nama dolaziti jer smo mi u ovom trenutku astronomski u zimi i ne dobivamo toliko sunca koliko bi trebalo da taj zrak ostane tamo gdje je. To nas očekuje i nadalje. Imat ćemo mi i u buduće niske temperature, zime, ali više-manje bit će to ovakve zime, gdje će biti razdoblja pretoplog u odnosu na one prije s razdobljima smrzavanja. Jednostavno, s tim nekim promjenama se moramo početi nositi; što prije, to bolje - kaže dr. Stipešević.

Umjesto bijele boje tijekom prosinca, prošle i siječnja ove godine dominirala je zelena, kao da je proljeće u punom jeku pa su i proljetnice, baš što se tiče područja oko jezera Borovik nedaleko od Đakova, odlučile pokazati svoju raskoš boja misleći da je stiglo proljeće. Na nekoliko proljetnica naišli su i đakovački planinari šetajući šumama oko spomenutog jezera. Snimili su tako jetrenku prekrasne plave boje, kukurijek i visibabu.

Jetrenka, pojašnjava nam stručnjak iz ovog područja, inače cvate u rano proljeće, odnosno u nižim predjelima u ožujku i travnju, a u višim čak u travnju i svibnju, pa njezino pojavljivanje u siječnju naš sugovornik pojašnjava “potpunom zbunjenošću”. Riječ je, dodaje, o ljekovitoj biljci. Ne čudi se što je kukurijek iznikao jer se zna pojaviti u siječnju, no najčešće ipak cvate tijekom veljače i ožujka. Prva asocijacija na proljeće ipak je visibaba, koja, istina zna svoje bijele zvonolike glave promaljati još dok je tlo pokriveno snijegom, no ove godine snijeg još nije ni dočekala.

Da su vremenske prilike “iskočile iz tračnica” potvrđuju i u Državnom hidrometeorološkom zavodu, gdje siječanjsku toplinu svrstavaju u rubriku zanimljivosti. “Iako je siječanj u kontinentalnoj Hrvatskoj obično hladan i snježan mjesec, ipak takav nije svake godine, a ni u čitavom svom tijeku nije jednako hladan. U prvoj polovici ovogodišnji je siječanj bio iznadprosječno topao, što vrijedi i za ukupni dosadašnji tijek zime, pa se uz dovoljno vlage nakon obilnih kiša pobudila i fiziološka aktivnost nekih biljaka. Nije toliko čudna pojava cvjetova tratinčice i maslačka, ali listanje drvenaste biljke kao što je crna bazga i cvjetanje forzicije i lijeske obične zaista je neuobičajeno za ovo doba godine, navode u DHMZ-u.

U prilog sve čudnijim vremenskim prilikama ide i činjenica da je krajem lipnja prošle godine u Đakovu, ali i susjednim zemljama, viđena “obrnuta duga”, ili, kako je neki nazivaju, nebeski osmijeh. I dok su oni skloniji vjerovati kako je i ovakva pojava jedan korak dalje prema ledenom dobu, u Meteo Centru ovu su dugu prepoznali kao gotovo uobičajenu pojavu.

S druge strane, na web portalu Matrix World, čiji je rad posvećen potrazi za znanjem i istinom i koji prati više od 27.000 internetskih korisnika, ovu pojavu prepoznali su kao upozorenje. “Za stvaranje ovih duga potrebni su veliki kristali leda. Iako su ljudi u umjerenim, mediteranskim, suptropskim i tropskim predjelima planeta navikli viđati isključivo normalne lukove duga, koji nastaju refraksijom solarne svjetlosti kroz kapljice kiše, sve je više pokazatelja da se u našoj atmosferi događaju promjene koje nad ovim područjima donose fenomene koji se inače mogu vidjeti samo u polarnim i subpolarnim područjima planeta”, pojasnila je Ljubica Šaran koja piše za ovaj portal.

- Sve veća svemirska nukleacija oblaka odgovorna je za ovo što danima imamo prilike vidjeti nad našim glavama, točnije, tmaste i teške oblake ponajviše iz reda nimbostratusa, asperatusa, kumulusa, kumulonimbusa, stratusa i altostratusa. Zahvaljujući tako niskoj naoblaci i stalnim i jakim padalinama (koje, tko zna koji put, uvjetuju nove i jake poplave), nije lako vidjeti što se događa u gornjem dijelu atmosfere, a ponajviše u zagonetnim cirusima. “Obrnute duge” prate sve veće količine ledenih kristala u atmosferi, naša atmosfera se hladi i, htjeli mi to ili ne, pitanje je samo hoćemo li mi u budućnosti uopće imati ljeta i hoćemo li uskoro zakoračiti u novo ledeno doba, navode u Matrix Worldu.

Sve u svemu, možda je doista jedino što nam preostaje prilagodba na poremećenu klimu, na anomalije i učestale ekstremne vremenske situacije, bilo one normalne, prirodne i očekivane ili nenormalne i zabrinjavajuće, čak i ovisne u ljudskom faktoru.