Sport
NEĐELJKO KNEŽEVIĆ

Osijek je dostigao kuglački vrh, ali teško se stalno tamo održavati
Objavljeno 23. siječnja, 2014.
Knežević je sudjelovao u gotovo svim uspjesima osječkog kuglanja

Sredinom prosinca prošle godine u osječkom HNK-u okupila s sportska krema grada na Dravi i Osječko-baranjske županije. Birani su i proglašavani najbolji sportaši(ce), treneri, klubovi, a nagrade su se uručivale i zaslužnim pojedincima.

Jedan od njih tog trenutka nije bio u mogućnosti doći po svoj Uzor-trofej “Matija Ljubek”, koji je svojevrsno priznanje za životno djelo. A napravio je Neđeljko Knežević puno za svoja četiri desetljeća u kuglanju, sportu koji je proslavio grad, županiju i izvan granica Lijepe naše. Na daske koje život znače nije se popeo zbog zdravstvenih razloga.

- Uoči proglašenja zaradio sam upalu pluća; umjesto u kazalištu, na kraju sam završio u bolnici. Imao sam veliku želju pojaviti se na proglašenju jer sam dobitnik ugledne nagrade, ali umiješala se viša sila - pojasnio je Knežević na početku razgovora koji smo naknadno odradili u prostorijama Jadranskog osiguranja, gdje naš sugovornik inače obnaša direktorsku funkciju.

Počeci u Plavom 9

Sve je počelo 1974. godine registracijom za Plavi 9, godinu dana poslije, kao 19-godišnjak (rođen je 1956. u BIH, mjestu Dragalovci, a u Osijek je stigao kao petogodišnjak), Neđeljko je već ostvario prvi veliki uspjeh.

- Osvojili smo kao totalni autsajderi juniorsko prvenstvo Hrvatske. Pod vodstvom Ante Liovića, bili su tu njegov sin Bernard, potom Crnić i Zelinac, poslije se priključio Miro (Liović), Mastelić, jedna cijela plejada mladih i novih snaga. Bilo nas je desetak, Ante je odlučio pomladiti Plavi 9, počeli su nastupi za seniorsku ekipu, a kruna svega bio ne naslov prvaka Jugoslavije s Kanditom 1988. godine - prisjeća se Knežević, koji je godinu dana nakon velikog uspjeha promijenio klupsku pripadnost. Postao je član Metalca, koji je tada bio niželigaš.

- Rastanak od Kandita došao je nakon nekih nesuglasica. Kako sam bio zaposlenik OLT-a, prihvatio sam poziv Metalca. U vrijeme osamostaljenja imali smo drugoligaški status, da bismo ipak postali članovi Prve hrvatske lige. Tada smo promijenili ime u KK Osijek, jer je glavni sponzor otišao u stečaj. Bila su teška vremena, na utakmicu u Split putovalo se i po dva dana, ali imali smo dobre rezultate i ekipu, gdje su bili tada mladi Bogdanović i Mušanić - govori Knežević o događanjima s početkom 90-ih, kada je igrao i izvan naših granica.

- Dobio sam 1994. godine poziv iz Njemačke, Eppeleheima, gdje je igrao naš internacionalac Fučkar. Sezona ranije bila je uspješna, bio sam četvrti na državnom prvenstvu, bio i na širem reprezentativnom popisu, stoga sam odlučio prihvatiti izazov. S druge strane, Osijek se fuzionirao s KK Slavonijom, a 1995. sam se vratio u klub, preuzeo ubrzo sve funkcije. Uzlet počinje 2000. godine, kada je krenula osječka kuglačka ekspanzija. U gradu je postojao strašan rivaltet tadašnje Slavonije Konikom (poslije Osijek umjesto Slavonije) i Kandit Premijera. Osvajali su se naslovi na domaćoj i međunarodnoj sceni, igrači su briljirali na pojedinačnim natjecanjima u svim uzrastima. Naš grad bio je tada svjetski kuglački centar broj 1, kategoričan je Knežević, koji je 2000. godine preuzeo i funkciju predsjednika Hrvatskog kuglačkog saveza, koju je obnaša u dva mandata (“Nije bilo lako oduprijeti se pritiscima iz ostalih sredina”).

SPUK kao prekretnica

Dvije godine poslije Osijek je bio domaćin Svjetskog prvenstva. Najveće kuglačko natjecanja stiglo je u Hrvatsku. SPUK je potvrdio da je slavonska i kuglačka metropola.

- Dobili smo organizaciju velikog događaja, naša kandidatura iznenadila je konkurente, Zagreb i Rijeku. Ubacili smo se u utrku, a nismo imali nikakve uvjete. Dobili smo podršku Grada i Županije, s pristojnim sredstvima organizirali smo sjajno SP u Zrinjevcu. Neki tvrde da je SPUK bio kulminacija, ali to je prije svega bio onaj nužni iskorak koji je Osijek trajno ucrtao na kuglačku mapu. Na Pampasu smo dobili kuglanu, stvorili sjajne uvjete, organizirali smo potom niz velikih klupskih natjecanja, igrači su nam osvajali medalje, rušili rekorde, radili smo čak TV prijenos Svjetskog kupa. Ma teško je i prebrojiti sve uspjehe koji su ostvareni početkom ovog stoljeća - podsjeća Knežević na zlatne dane osječkog kuglanja, koje je danas u laganom padu, ali usprkos problemima, drži i dalje jednu određenu kvalitativnu razinu.

- Bio sam u garnituri koja je sudjelovala u usponu. Dostigli smo vrh, naravno, teško je očekivati da stalno budeš na njemu. Problemi u društvu odrazili su se i na kvalitetu, zaslužni kuglači, sportaši odlaze iz grada. Ipak, kuglanje se održalo u najtežim ratnim vremenima, stoga vjerujem da ima ljudi koji će se znati nositi s problemima - mišljenja je Knežević, koji je i dalje angažiran u sportu koji mu je donio puno radosti i veselja. Predsjednik KK Osijek (triput prvak države, pobjednik domaćeg Kupa i osvajač dvaju naslova Europokala), ali i istoimenog konjičkog kluba. Aktivan je i politički, SDP-ov je gradski vijećnik, tu su i poslovne obveze. Ima ih puno, kaže Knežević, ali se sve stigne ako se dobro organizira. Posao je najvažniji, a kuglanje je ljubav koja će trajati i više od četiri desetljeća.

Nino Benčina

Neđeljko Knežević

predsjednik KK Osijek

Osječko kuglanje održalo se u najtežim ratnim vremenima, vjerujem da ima ljudi koji će se znati nositi i sa sadašnjim problemima

Najčitanije iz rubrike