RAČINOVCI – Demografska slika u istočnom dijelu županjske Posavine, u selima na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije u kojima bijela kuga nemilosrdno hara više je nego zabrinjavajuća, a brojčani pokazatelji već odavno zvone na uzbunu. Mladi odlaze trbuhom za kruhom, u selima ostaje samo staračka populacija. Župnik župe Račinovci Zoran Aladić, koji vodi i filijalu u Đurićima, upozorava na masovi odljev mladih ljudi koji na selu nemaju budućnosti. U prošloj je godini pokopao 23 osobe, a imao je samo tri krštenja, odnosno jedno jer su se roditelji dvoje djece nakon primanja sakramenta vratili u gradove u kojima žive. Lani je vjenčao dva para.

– Otkako sam preuzeo župu najviše sam imao pet krštenja, dok se broj pogreba godišnje kreće od 20 do 27. U selima je sve je više praznih kuća, čak 89 u Račinovcima i 41 u Đurićima, a mnogo je kuća u kojima živi samo jedna osoba - u Račinovcima 91, a u Đurićima 44. Riječ je o starim ljudima i već sam od početka ove godine pokopao dvije osobe - zabrinut je župnik.

- U šljiviku susjedne kuće pronašli smo starca, koji je već nekoliko dana ondje ležao mrtav. Nitko ga, znači, nije obilazio niti je itko primijetio da ga više nema. Tužno i žalosno, ali istinito - ispričali su nam mještani.

Situacija je alarmantna, to više ako se zna da u Račinovcima živi 598, a u Đurićima samo 237 stanovnika. Zabrinjavajuće je i to, ističe Aladić, što u račinovačkoj školi još samo u osmom razredu ima više od deset učenika dok se u nižim razredima učenici mogu na prste nabrojiti.

- S jedne se strane potencira školstvo i stvaranje visokoobrazovnog kadra, što je hvalevrijedno. No, mladim ljudima nakon završenog fakulteta selo ne pruža nikakve šanse za posao. Mogu raditi jedino u školi ili Općini, ali radnih mjesta je premalo. Posao ne mogu dobiti ni u Županji, pa su prisiljeni odlaziti u veće gradove i ondje si osiguravati egzistaneciju - ističe. Poražavajuće je to što se izlaz iz beznadne situacije ni poboljšanje katastrofalne demografske slike, upozoravaju naši sugovornici, uopće i ne nazire, osim ako se u rubna područja ne počnu naseljavati - Kinezi.

– Nekada se govorilo da je blago onima koji žive u Slavoniji, a danas je jad ovdje živjeti. To je naša realnost, ali ne smijemo se prepustiti, vjernike pokušavam ohrabriti i pozivam ih da svi skupa pojačamo slogu i zajedništvo, da lakše prebrodimo ovu situaciju jer svako doba ima svoje ludo vrijeme, kojemu dođe kraj, pa moramo imati vjere da će i ovo jednom završiti i kod nas koji smo slijepo crijevo slijepog crijeva - zaključuje Aladić.

Zabrinut je i gunjanski župnik Josip Semialjac koji je lani imao 40 ukopa i 12 krštenja, no samo je, pojašnjava, šestero djece ostalo živjeti u Gunji. Od 12 parova koje je vjenčao u 2013., čak osam ih je otišlo iz sela u potrazi za egzistencijom i boljim životom.

– Mladi koji odu u srednje škole i na fakultete u Gunju se više i ne vraćaju, a posebno je zabrinjavajuće to što se cijeel obitelji odlučuju odseliti. Dvije, tri obitelji iz Gunje već su otišle, a bojim se da je mnogo onih koji se na to spremaju - ističe župnik.

Na području općine Vrbanja u 2013. rođeno je 27 djece - u Vrbanji 15 , čak 9 manje nego godinu ranije. U Soljanima ih je rođeno 11, a u Strošincima samo jedno dijete.

M.Lešić Omerović