Prođe eto još jedna burna godina. Krize se nažalost nismo riješili i samo Bog zna (ako zna) kad ćemo se izvući iz zone sumraka. No utješno je što krize nema u glazbi, bar se tako čini dok je - interneta. Dakle, kao i svake godine do sada, proteklih dvanaest mjeseci dane i noći su nam uljepšavali ovi albumi i ovi izvođači, netom proizvoljno poslagani, odnosno bez rangiranja od 1. do 30. mjesta, što znači da su svih 30 jednako vrijedni naše pozornosti, a možda i vaše, ako se odlučite nešto od ovdje predstavljenog i sami poslušati, ako to već niste učinili. Kako god, bez puno pametovanja, ovo je naš subjektivni izbor koji jest žanrovski raznolik, ali u tome i jest draž slušanja popularne glazbe bez predrasuda, pa makar ona bila i mainstream, da o undergroundu i hrpi potentnih žanrova “izvan struje” i ne govorimo. I, da, sasvim je slučajno ispalo da se u ovom izboru, među hordom muških, zatekla samo jedna žena potpisana kao izvođač. Ima ih naravno i drugih, ali su one uklopljene u bandove s kojima sviraju i pjevaju. Takve otkrijete sami...

DEAFHEAVEN

Sunbather

Deafheaven su umjetnici “humaniziranja buke”, ali njihova redefinicija tradicije ne odnosi sa samo na “crnu metalurgiju”, nego i na naslijeđe britanskog shoegaze i dream-popa, sve do globalnih post-noise, post-metal i post-rock trendova. Drugim riječima, spektorovski Wall of Sound Deafheavena zvuči poput simfonije iz Hada. Kao da Orfej, razdiran bolom za ljubljenom Euridikom, pada u komu svjestan da se na njegove patnje oglušilo i nebo i podzemlje, i raj i pakao, i bogovi i ljudi, i anđeli i demoni.

DAFT PUNK

Random Access Memories

Ovakvi kakvi su danas, Daft Punk su ne samo glazbeno kompetentna skupina nego i definitivno umjetnička osobnost, brendirana doduše na temeljima prošlosti, ali sad eto prekodirana u sadašnjost koja u njihovom slučaju zvuči i izgleda kao futurstička budućnost na djelu, danas i ovdje, vraćena u okvire “iskonske matrice”, odnosno u konstrukciju tradicionalističke glazbe, bez obzira na to je li to disco, house, funky-dance, ili ambijentalna psihodelija prožeta duhom progresivnog rocka. Naravno, DP imaju hit godine...

ARCTIC MONKEYS

AM

Evolucija u zvuku, stilu i osjećaju za trenutak! Jer ako trenutno postoji bend na planetu koji zvuči moderno, pritom uzimajući uzore iz brojnih glazbenih smjerova (od hip hopa preko soula do bluesa i rock'n'rolla), onda su to jedino Arctic Monkeysi. Možda više nemaju efekt “čudesnih” klinaca, ali njihove pjesme poput “Knee Socks” (najbolja pjesma u karijeri!), “Do I Wanna Know?” ili “I Wanna Be Yours”, zarazne su, seksi, moćne, plesne i prije svega kvalitetne. A ako to ne kužite, to je vaš problem. Ili nije, kako vam drago...

KANYE WEST

Yeezus

Bravo Kanye! Bravo za beskompromisnost, za hrabrost, za novi album i nove pjesme, bravo za nevjerojatno inovativna rješenja u zvuku, aranžmanima i strukturi pjesama, bravo za bezobrazno izravnu liriku i bravo za ukupan dojam longplaya “Yeezus” kojim je West nadmašio sve što je do sada radio. Sve u svemu, diverzija tipa iz mainstreama koji geta vidio nije. Premda se mnogi reperi busaju o prsa junačka, West se kao rijetko tko usudio ismijati sjaj i bijedu glamoura u sebi i oko sebe.

THE HAXAN CLOAK

Excavation

Guste zvučne teksture u kojima se miješaju utjecaji Buriala i dubstepa, drone glazbe tipa Earth i Sunn 0))), njemačke kraut-elektronike i Eno ambijentalizma, dojmljiv je komorni soundtrack za kontemplativno putovanje duše koja nakon smrti napušta tijelo i luta poslijeponoćnim ulicama dok munje paraju nebo, a elektromagnetska oluja iz daljine prijeti opustošiti otuđene gradove i otuđene ljude.

VAMPIRE WEEKEND

Modern Vampires of the City

Vampire Weekend na svojem trećem, ali i najboljem albumu do sada, marširaju kroz sjećanja na najljepša ljeta, sjete se starih ljubavi, prizovu nekoliko puta u goste Paula Simona, ali i Brucea Springsteena (“Hannah Hunt”), zatim se s baroknim sjećanjima i osmijehom na licu poigraju s rock'n'roll mitovima i naprave hit (“Diane Young”). Uglavnom, što više slušamo, sigurni smo kako je ovo POP album godine.

BLACK SABBATH

13

Nakon 35 godina očevi heavy metala, ponovo s Ozzyjem, uskrsnuli su u formi kakvom su se proslavili ranih sedamdesetih. Drugim riječima, Black Sabbath zadnjim su atomima snage još jednom iz sebe izvukli maksimum, stvorivši devet pjesama koje su svaka za sebe i sve zajedno hommage vlastitoj karijeri i dakako epitaf na kolosalnom mauzoleju heavy metala sagrađenom vlastitim snagama.

PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS

Walt

Zabavna, pjevna, zarazna, neodoljiva glazbena pustolovina, ali istovremeno i moderna indie-ploča kojoj je mjesto u samom vrhu hrvatskih albuma 21. stoljeća. Eto, takav je “Walt” Dubravka Ivaniša Rippera/Daddya i njegove družine imenom Pips, Chips & Videoclips. I sadrži tih deset odličnih pjesama koje se lijepe za srce i dušu, koje ulaze u sjećanje za buduća vremena i vrištanje na koncertima.

YEAH YEAH YEAHS

Mosquito

Prošlo je deset godina od prvijenca “Fever To Tell”, koji nas je upoznao s Karen O, Nickom Zinnerom i Brianom Chaseom. Desetljeće kasnije YYY su objavili “Mosquito” i iznova napravili korak naprijed u karijeri te snimili album koji ćete slušati danima i noćima, tjednima i mjesecima, jer ako vam se ovo ne sviđa, onda, bojimo se, za vas nema nade.

SAVAGES

Silence Yourself

Očigleni uzori su im Public Image Ltd, Magazine, Siouxsie and the Banshees i Joy Division, a dodate li tomu najbolje što nam je tijekom povijesti podario punk, post-punk, krautrock i noise, sve je to spojeno u jednu bučnu i bijesnu, moćnu i nezaustavljivu kolekciju pjesama. “Silence Yourself” je ploča koja se sluša u dahu i kojoj se morate iznova vraćati.

PRIMAL SCREAM

More Light

Svaki put kada se indie glazba pogubi u svojoj samodopadnosti, neinventivnosti, neoriginalnosti i uljulja u svoju lažnu sigurnost, tu su Primal Scream da spase stvar. Kralj Bobby Gillespie i ostatak benda ponovno su se uhvatili u koštac sa svim nepravdama kojih je ovaj svijet prepun te snimili album kakav nisu imali još od “Exterminatora”.

DARKSIDE

Psychic

Ovo nije album koji ćete slušati u društvu, na nekoj zabavi, dok se znojna tijela pripijaju jedna uz druga. Nećete ga moći preporučiti ni prijateljima jer nema hitova koji će ih raspametiti. Jednostavno, "Pyhcic" je album koji ćete sebično čuvati samo za sebe i neprestano mu se vraćati. Kad za to budete dobro rasploženi.

CULT OF LUNA

Vertikal

Snimiti konceptualan album inspiriran kultnim filmom Metropolis Fritza Langa ludo je ambiciozna i pretenciozna ideja. A “Vertikal” je upravo to - moćni niz pjesama čija “kintetička energija”, svaki ton, svaki stih, svaki ritam, gitarski riff i sintesajzerski pasaž drži čvrsto na okupu ovo remek-djelo post-metal arta.

DANNY BROWN

Old

Iz pjesme u pjesmu, Daniel Dewan Sewell ili jednostavnije Danny Brown kreće se kroz povijest ne samo hip-hopa nego nas u svakoj od ovih 19 pjesama s nevjerojatnom lakoćom vodi na putovanje kroz prošlost glazbe, od soula, r'n'b-ja, popa, rock'n'rolla preko dubstepa ili bilo kojeg žanra povezanog s elektronskom glazbom.

FOREST SWORDS

Engravings

Album Matthewa Barnesa ili Forest Swordsa odvodi vaša osjetila na mjesta koja su skrivena od očiju, a kada ih pronađete, otvorit će vam se prekrasan, sanjiv svijet, u kojemu nema mjesta za lažnjake. Jer ovdje ima svega, od jazza preko hip-hopa do post-rocka. Drugim riječima, mali fragmenti nekih možda (ne)poznatih pjesama spojenih u fantastičnu, neodsanjanu cjelinu. Virtuozno i maestalno.

JANELLE MONÁE

The Electric Lady

Janelle Monáe i njezine ideje na “The Electric Lady” su sjajne, njezina vizija za mnoge nedostižna, a r'n'b iz njezine glave spoj je Outkasta i Georgea Lucasa. A sve to bi palo u vodu da pjesme nisu zabavne, kvalitetne i plesne. Genijalna cura, s moćnim albumom koji jednostavno morate slušati. I voljeti.

THE DEVIL'S BLOOD

III: Tabula Rasa or Death and the Seven Pillars

Za TDB sotona i pakao nisu tek pomodni dekor, nego posve ozbiljni poticaj za dublje umjetničko, glazbeno i filozofijsko iskustvo. S “Tabulom Rasom”, Devil's Blood su maestralno zaokružili svoje spiritualno putovanje podarivši nam sedam čudesnih doživljaja onostranog od kojih zastaje dah. Tiha jeza u svome najljepšem izdanju!

SUEDE

Bloodsports

Ovo nitko nije očekivao. Posebice od Bretta Andersona i njegovih Suedea, ali “Bloodsports” je najbolji povratnički album godine. Zaboravite Bowieja i Cavea, Brett vraća u mladost sve nas koji smo jednom sanjali svemirske uspavanke o djevojkama iz predgrađa koje su koračale asfaltnim svijetom. Možda još ima šanse i za Oasis...

GHOST

Infestissumam

Misteriozno skriveni iza maski i odora, a sve u “papinskom izdanju”, s glasnogovornikom (i pjevačem) koji se odaziva na ime Ghoul (Nameless Ghoul) i antidogmatskim programatskim istupima, Ghost su negdje na pola puta između krajnje ozbiljnosti i beskrajne zabave, sa skladbama za party na kojem je DJ osobno Lucifer.

TOUCHÉ AMORÉ

Is Survived By

Najbolje izdanje u šestogodišnjoj karijeri kalifornijskog kvinteta koji predvodi karizmatični pjevač Jeremy Bolm. Možda bi se njihove pjesme mogle nazvati i “poetični melankolični hardcore”, ili jednostavno hardcore sa srcem i dušom, no kakav god termin upotrijebili, Touché Amoré apsolutno su značajna pojava na američkoj rock-sceni.

RUN THE JEWELS

Run the Jewels

Jaimea Melinea aka El-P i Michael Render aka Killer Mike, dva su veterana na hip-hop sceni, a Run the Jewels njihov prvi zajednički projekt/album na kojemu, jednostavno, nema loše pjesme. Ali ima deset moćnih, zaraznih, gotovo ljetnih singlova, koje, nažalost ili nasreću, nećete čuti na radiju ili vidjeti na TV-u. No, ipak se potrudite, jer ovo čudo dar je za cijelu godinu.

THE NATIONAL

Trouble Will Find Me

Šesti, dugo očekivani, studijski album Matta Berningera te braće Dessner i Devendorf, podmuklo je izdanje, koje će vas u početku ostaviti ravnodušnim, no što ga više slušate, korak po korak zavuče vam se pod kožu svojom melankoličnom i nostalgičnom atmosferom, pjesmama koje su nenametljive, ali opet tako preosjećajno lijepe. A tek kad ih sviraju na koncertima...

MY BLOODY VALENTINE

m b v

Dočekali smo i to čudo, premda ga zapravo ni nismo očekivali. Naime, Kevin Shields je sa svojim My Bloody Valentine objavio treći album u karijeri dugoj gotovo četvrt stoljeća. No unatoč možda slabijim pjesmama nego na dva prethodnika, “m b v” je sumanuto, nezaustavljivo i prekrasno novo shoegaze ludilo, kolaž buke i emocija, u kojem se i razum lako gubi.

THE KNIFE

Shaking the Habitual

The Knife će vas odvesti na neka uistinu nesvakidašnja mjesta, od tropskih plesnih terasa, preko bučnih velegradskih podzemlja sve do dalekih i zlogukih mračnih šuma sjevera. I usput vas natjerati da ga nekoliko puta preslušate, jer je slojevit, ali istovremeno i shizofreničan poput većine filmova Davida Lyncha. Eto takav je život na sjeveru.

WATAIN

The Wild Hunt

Sumorno, hiperbolično i mrakom nagruvano crnometalurgijsko djelo, kao još jedno uskrsnuće Erika Danielssona, alfe i omege švedskog banda. Glazbeno i tematski sugestivno zaokruženo izdanje, koje od početka do kraja polako, korak po korak, razotkriva Watain kao prvorazredni izdanak nordijske black-metal tradicije. Ali izdanak na kojem su propupale neke nove grane, humanije rokerske vizije.

ZOMBY

With Love

Jedina prava zamjerka ovome albumu je činjenica da je Zomby odlučio snimiti dvostruku LP ploču. No, i u takvoj formi, “With Love” je maestralni komplet pjesama u kojima Zomby podsjeća na ranog Photeka, povremeno odluta u Burialove ambijetalne vode, ali ponajviše duguje starom majstoru Aphexu Twinu. Sve što trebate znati od elektronske glazbe u 21. stoljeću je ovdje.

ICEAGE

You're Nothing

S novim albumom svima su dokazali kako su čitali Bataillea, Geneta i Rimbauda, a bogme i pažljivo izučili “Blank Generation” Richarda Hella, odnosno newyorški punk i postpunk s kraja 70-ih, ali i Black Flag, Wire i Hüsker Dü. Sve to čini buku Iceagea pakleno vrućim udarom čija energija topi ledenjake.

PEARL JAM

Lightning Bolt

Jedno je sigurno, Pearl Jam će dok je svijeta i vijeka zvučati isto, ali će nas na svakom novom albumu podariti s nekoliko prekrasnih pjesama poput, recimo, “Getaway”, “Mind Your Manners” i “Lightning Bolt”, koje su neodoljivo zarazne, a “Pendulum” je nestvarno lijepa, poput sjećanja na stare, gotovo zaboravljene ljubavi.

NICK CAVE AND THE BAD SEEDS

Push the Sky Away

Iskreno, mislili smo kako nećemo imati snage ni volje preslušati ga, ali onda smo danima slušali kako tutnji bas Martyna Caseyja i kako Warren Ellis povremeno svojom violinom najavljuje apokalipsu. Suludo je očekivati kako će snimiti opet “Let Love In” ili “Your Funeral... My Trial”, ali Nick Cave, kada hoće, zna snimiti prekrasne pjesme.

ARCADE FIRE

Reflektor

Konceptualno, kompleksno, plesno, zavodljivo, na trenutke i zamorno, ali neuhvatljivo i pomalo suludo, ukratko to je novi pretenciozni dvostruki album Arcade Firea. Ali takvi su Win Butler i njegovo društvo oduvijek i bili - bezobrazno hrabri, svojeglavi i uglavnom neuhvatljivi svima. Ponekad i sebi. Ali, neka, takvi su kakvi su.