U Bruxellesu je u ponedjeljak, nakon tri godine koliko su trajale rasprave, napokon usvojen paket Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2014. do 2020.

Time su, kako je priopćeno iz Ministarstva poljoprivrede, ostvareni uvjeti za početak procesa usvajanja Programa ruralnog razvoja na nacionalnoj razini. Za sada je jedino poznato da novu Zajedničku poljoprivrednu politiku EU karakterizira “ozelenjavanje” (greening), identificiranje aktivnih poljoprivrednika, smanjivanje plaćanja velikim gospodarstvima za najmanje pet posto za iznose iznad 150.000 eura, ukidanje proizvodne kvote za mlijeko (od 2015. godine) i proizvodne kvote za šećer (od 2017. godine). Novost je i poticanje mladih poljoprivrednika kojima je namijenjeno dva posto ukupne nacionalne omotnice.

Vesna Gantner, bivša pomoćnica ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, kaže da je ključno to što će na snagu stupiti drugačiji sustav isplate potpora, odnosno bit će teže zadovoljiti uvjete za izravna plaćanja.

- Primjerice, da bi ispunio uvjete ozelenjavanja (greening) poljoprivrednik bi trebao dio površina ostaviti i ne obrađivati, što je onima koji obrađuju malo hektara veliki problem. Osim toga, većim poljoprivrednicima bit će problem limitiran iznos poticaja od maksimalno 300.000 eura po gospodarstvu. Što se tiče ukidanja kvota za mlijeko od 2015. godine ja na to gledam kao na našu šansu da napokon povećamo proizvodnju, ali kroz prijeko potrebne investicije koje su vezane za Program ruralnog razvoja. Kod ukidanja kvota za šećer je već drugačija priča. Za ukidanje kvota za šećer bile su one zemlje koje nemaju šećerane i ne proizvode šećer. Što će biti s domaćom industrijom šećera teško je sada reći ali sigurno je da će izgubiti zaštitu, kazala je Gantner.

Kao najveći problem ona navodi taj što je naš nacionalni program ruralnog razvoja još u povojima i nisu pripremljene prijelazne odredbe što su druge članice, budući da je EU kasnila sa Zajedničkom politikom, već odradile. Hrvatska u 2014. godini može nastaviti s IPARD-om, ali on je našim poljoprivrednicima neisplativ, a neki projekti već propadaju. Program ruralnog razvoja ima znatno jednostavniju proceduru i moguće je dobiti i do čak pet milijuna eura povrata od ukupnog iznosa investicije. Međutim, da je u travnju ove, kada ga je na to podsjetila i sama Europska komisija, ministar poljoprivrede i njegov tadašnji tim odradio svoj posao i izradio dokument u kojem su sadržani prioriteti i strateške proizvodnje, Hrvatska ne bi imala problem u 2014. godini s povlačenjem novca. Prema nekim izvorima, hrvatske tvrtke već imaju više od 1.000 projekata u vrijednosti od 7,5 milijardi eura koji stoje u ladicama i čekaju program ruralnog razvoja.

Stipan Bilić, poljoprivredni analitičar, kaže kako je štetno što u javnosti nema detaljnijih informacija EU proračuna za poljoprivredu za razdoblje 2014.-2020. Navodi da je tako bilo i u trenutku pregovora o poglavlju za poljoprivredu kada su se od naše javnosti skrivale činjenice o kojima se pregovara.

- Stoga od ulaska u EU trpimo štetu, a bojim se da će mnogi imati štete i od proračuna 2014.-2020., jer nisu poznavali elemente dogovaranja poljoprivredne politike EU za to razdoblje, kaže Bilić. On podsjeća kako je do sada uvoz poljoprivrednih proizvoda i hrane u Hrvatskoj bio na razini većoj od 1,5 milijardi eura, a prosječno naplaćena carina bila je oko 18 posto te smo od carina svake godine naplatili probližno 270 milijuna eura.

- Ulaskom Hrvatske u EU, carina od uvoza hrane postala je prihod Unije koji se koristi izravno za poljoprivredni proračun EU, i mi na taj način dajemo u proračun carinske prihode, ali, osim toga, i dio iz općeg našeg doprinosa EU proračunu. Koliko od općih doprinosa ide u poljoprivredni proračun nije mi poznato, ali je sigurno više od 30 milijuna eura pa ćemo mi na taj način u poljoprivredni proračun EU godišnje uplatiti najmanje 300 milijuna eura. Prema EU proračunu mi iz EU proračuna godišnje dobivamo prve godine 25 posto EU poticaja, druge godine 30 posto, pa 35, a potom 40 posto, a nakon četiri godine povećava se udjel za deset posto, sve dok ne dosegnemo isti poticaj kao i proizvođači u EU - kaže Bilić te dodaje da, ako se primjeni dosadašnja praksa kod ulaska u EU Poljske, Mađarske i drugih, proizvođači starih članica dobivali su prve godine cca 300 eura po hektaru, a proizvođači novih zemalja 75 eura/ha. Prema ovome, naši prijavljeni hektari su približno 1,100.000 ha i iz proračuna ćemo dobivati prve godine oko 80 milijuna eura i svake godine taj iznos će se povećavati. Osim ovoga, možemo iz fondova za razvoj poljoprivrede do 2020. povući još 332 milijuna eura, ili približno 50 milijuna eura godišnje (ako budemo imali projekte koji zadovoljavaju norme EU). Ako je to tako, ili približno tako, mi ćemo u prvoj godini (2014.) dati svoj doprinos koji će biti veći od 300 milijuna eura, a moći ćemo povući približno 80 milijuna za poticaje i oko 50 milijuna za investicije u poljoprivredu, pa ćemo više pridonositi nego što možemo povlačiti novca.