Dobri majstori, oštri noževi, baranjska paprika i mnogo smijeha garancija su vrhunskih slavonskih specijaliteta
Objavljeno 9. prosinca, 2013.
Držeći se pravila o humanom kolinju, Zdravko Bando organizirao ga je četvrti put u Osijeku
Onaj tko je posljednjeg dana studenoga prošao Livadskom ulicom nije mogao zaobići gromoglasan smijeh veseloga društva, a u ranim poslijepodnevnim satima ni prepoznatljivi miris prženih čvaraka što se širio s kućnog broja 21.
Četvrtu godinu zaredom ondje se kod Zdravka Bande okupila brojna obitelj i prijatelji na tradicionalnom događaju koji pripremaju svake godine tijekom posljednjega vikenda u studenome.
- Iako djeca u školi uče da je to kolinje, mi Slavonci kažemo da organiziramo svinjokolju, a to smo učinili i ove godine. “Pao” je bravac od 223 kilograma, a da bismo na posljetku dobili kvalitetnu kobasicu, kulen, slaninu, čvarke, šunku i krvavicu, uz dobro naoštrene noževe, važno je imati dobre majstore koji točno znaju koji je njihov posao. Tako meni godinama pomaže nekoliko prijatelja, šogor i punac, a ne smijem izostaviti ni žene bez kojih svinjokolja, naravno, ne bi uspjela - ispričao je 53-godišnji Zdravko, dodajući kako svatko od njih točno zna i redoslijed pa je tako dan ranije, dakako, na human način usmrćen bravac te je meso pušteno da se ohladi. U ranu zoru krenuli su najprije s odvajanjem mesa za kobasicu, kulen i krvavicu, potom su rezali slaninu za čvarke, a sve to trebalo je zaliti dobrom rakijicom te obogatiti tradicionalnim doručkom - jetricom s češnjakom i potom sve to “zapečatiti” kvalitetnim vinom. Iako se punog želuca, slažu se, ne treba raditi, nije bilo vremena za odmor, jer je valjalo samljeti meso, puniti ga u crijeva i točno odrediti pravilan omjer soli, paprike i papra za kobasice i kulen. Među svim začinima najvažnija je paprika i to ona najkvalitetnija, baranjska, koja garantira vrhunske specijalitete.
- Žene jedino smiju reći mjeru za kobasice, a sve drugo je muški posao, točnije, gazda određuje ukus pa ako ne bude dobro, nitko drugi nije kriv - našalio se šogor Damir Mihaljević, koji je, zajedno sa suprugom i roditeljima, Zdravkovom punicom i puncem, na kolinje došao iz Našica.
Odlično odrađen posao ovo je društvo zaključilo tradicionalnom večerom - juhom, sarmom, pečenim kobasicama i krofnama. Još jednom dobrom druženju koje je rezultiralo domaćim specijalitetima nazdravili su pjesmom uz obećanje da se u istom sastavu, na istome mjestu nalaze i dogodine.
Marija MIHELIĆ
Isplativa tradicija
- I da su zabranili svinjokolju, ljudi bi i dalje klali "na crno", to garantiram - rekao je Bando, dodajući da procjene govore kako se ove godine u Hrvatskoj zaklalo 500.000 svinja, što samo pokazuje važnost ovog višestoljetnog običaja.
- Gledamo li s financijske strane, svakako da je ovo isplativo. Ja platim 14 kuna za kilogram "žive vage", a s dobivenim mesom dočekam sljedeću svinjokolju. Osim toga, ovdje nema nikakvog aditiva i umjetnih dodataka, jer je sve stopostotno domaće - kaže Bando.
“Čuli smo da ste klali...”
Iako živi u rubnom dijelu grada, Bando nikada nije imao problema sa susjedima tijekom kolinja.
- Nemaju razloga buniti se, jer mi ovdje ne koljemo, nego samo obrađujemo meso. Štoviše, tradicionalno se u večernjim satima ispred naših vrata ostavlja grana i poruka u stilu: "Čuli smo da ste klali, biste l' nama nešto dali?", i onda im ostavimo na grani kobasica koje odvuku. To obično čine djeca i to je neizostavni dio kolinja. Inače u šali znam reći da 60 posto svega pripremljenog pojedu prijatelji, ali kako ćeš nekoga ne počastiti najukusnijim slavonskim specijalitetima kad dođe u goste - pita se Bando.