U Slavoniji ga nazivaju svinjokolja, kolinje, neki bukvalno klanje, a u selima istočne Đakovštine pak mesara. Riječ je dakako, o neizostavnoj tradiciji ljudi našeg kraja, koja obično započinje u drugoj polovini studenoga, a zna se otegnuti i do kraja godine.

Mjesecima Slavonci i Baranjci u svojim svinjcima uzgajaju svinje kako bi nakon što obave kolinje, zimu dočekali punih pušnica i hladnjaka. Topi se mast, prave čvarci, pune kobasice, kulinovi, krvenice, švargl i ostale delicije. Okupi se muškadija i ženska čeljad već zarana, još za mraka, kako bi posao što prije priveli kraju, a onda, navečer, kušali ono što su njihove vrijedne ruke napravile. Nekad je za Slavonce kolinje značilo pripravu hrane za cijelu sljedeću godinu, osobito dok nije bilo hladnjaka, pa se “smok”, kako se naziva sušeno meso, jeo cijele godine.

Panika se među Slavoncima podigla unatrag više godina, kada je Hrvatska započela pregovore oko ulaska u Europsku uniju i kada se na sva zvona govorilo o tome da se kolinja više neće moći obavljati u dvorištima. Ipak, kako pojašnjava saborski zastupnik i potpredsjednik Odbora za poljoprivredu, Ivica Mandić, prašina se dizala nepotrebno. “Ulaskom Hrvatske u EU, po pitanju zabrana i dopuštenja tradicionalnih svinjokolja gotovo da se nije promijenilo ništa. Dakle, svinjokolje su i dalje dopuštene, uz dakako, sva ona sanitarna pitanja poput zdravstvene ispravnosti stanja mesa, što je obveza, itd. Ono što je novost jest to da se, prema Zakonu o dobrobiti životinja koji je Hrvatska prihvatila, mora sa životinjama postupati humano i nestresno, kao i prilikom samog čina usmrćivanja životinja. Za takav način edukacije ili prihvaćanja, neće biti potrebno nikakvo usavršavanje, već je potrebno otići na stranice Ministarstva poljoprivrede te vidjeti točne naputke o tome kako i što treba napraviti. To nisu veliki ni složeni zahvati. Važno je samo da se životinje prilikom usmrćivanja ne pate. Sve drugo je ostalo isto kada govorimo o svinjokoljama za vlastite potrebe”, kaže Mandić. Dodaje i kako smo ušli u jednu veliku zajednicu koja ima svoja pravila te u skladu s njima treba i postupati.

- Dobrobit životinja pri klanju obuhvaća uvjete zaštite životinja uzgojenih i držanih za proizvodnju mesa, kože, krzna ili drugih proizvoda, tijekom njihovog premještanja, smještaja u depou, sputavanja, omamljivanja, klanja i usmrćivanja, uključujući i usmrćivanje u svrhu kontrole bolesti. I Pravilnikom o zaštiti životinja (NN, 83/11) određuju se pravila za usmrćivanje. Njime se uspostavljaju nova pravila kao što je razvoj standardnih operativnih postupaka, osposobljenost osoblja, donose se pravila za omamljivanje i korištenje opreme, traži se udovoljavanje tehničkim pravilima vezano uz gradnju, konstrukciju i opremanje klaonice, imenuje se osoba odgovorna za dobrobit životinja u vrijeme usmrćivanja.

Još je ondašnja Vlada 2006. godine, kako bi odgovorila na strahove o zabrani klanja u dvorištima, izdala brošuru u kojoj u 85 pitanja, odgovara hrvatskim poljoprivrednicima što ih očekuje u Europskoj uniji. Jedno od pitanja, na 82. mjestu, bilo je i zabrana kolinja u toj integraciji. “Svinjokolja ili kolinje, kao dio hrvatske tradicije i hrvatske gastronomske osobnosti, ulaskom u EU neće izumrijeti.

Suprotno mnogim pogrešnim tumačenjima, taj oblik pripreme hrane, odnosno proizvoda životinjskog podrijetla, u Hrvatskoj je reguliran Zakonom o veterinarstvu i nije u suprotnosti sa zakonodavstvom Europske unije. Naime, zakonodavstvo EU-a i RH prepoznaje tri oblika pripremanja proizvoda životinjskog podrijetla: jedan se odnosi na javnu potrošnju koja je pod strogom kontrolom u registriranim objektima, drugi se odnosi na proizvodnju na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ima), kada se to radi pod mnogo strožim uvjetima u smislu neke turističke ili agroturističke ponude na vlastitoj okućnici. Treći je reguliran našim Zakonom o veterinarstvu, a EU ga ne zabranjuje: to je klanje i priprema hrane, ali isključivo za potrebe vlastitog domaćinstva. To znači da vlasnik može u svojem dvorištu, ako posjeduje svoju stoku, klati određen broj životinja, ali samo za potrebe svojega kućanstva. Proizvodi za vlastite potrebe ne smiju se stavljati u promet, niti se smiju prodavati, niti se smiju darivati. Oni služe isključivo za potrebe toga domaćinstva, navodi se u spomenutoj brošuri.