Objavljeno 8. studenog, 2013.
Sporovi hrvatskih poduzeća ne mogu se rješavati u inozemstvu - kaže odvjetnik Kovač
Vezani članci
EKONOMSKI STRUČNJACI
SLUČAJ ZOIS
OSIJEK - Ravnatelj Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije (ZOIS) Milan Kamenko drži da Visoki trgovački sud može osporiti pravorijek Međunarodnog arbitražnog suda te tako otkloniti opasnost da pet slavonskih gradova isplatom 80 milijuna kuna odštete austrijskim tvrtkama Saubermacher i Strabag završe u stečaju.
- Pravorijek donesen u inozemstvu ne može se provesti u Hrvatskoj ako ga ne potvrdi hrvatski sud. Rješenje Međunarodnog arbitražnog suda može se osporiti na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu. U roku ćemo pripremiti sve argumente i žaliti se na rješenje Trgovačkog suda, koji je potvrdio stav arbitraže - kazao nam je jučer Kamenko.
Odvjetnik Radan Kovač, kojem je slučaj ZOIS dobro poznat, kazao nam je da se pravorijek o nadležnosti Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore donesen 23. lipnja 2010. u Münchenu, kao ni konačni pravorijek donesen 26. travnja prošle godine - ne mogu i ne smiju priznati pred sudom u Republici Hrvatskoj.
- Razlog je jasan i sud je morao odgovoriti samo na dva pitanja: Je li u sporovima između pravnih osoba koje su osnovane po hrvatskom pravu (ugovor o izgradnji i pogonu regionalnog odlagališta komunalnog otpada istočne Slavonije od 17. ožujka 2006. koji su sklopile domaće stranke ZIPOS i ZOIS) bilo moguće ugovarati arbitražu u inozemstvu? I mogu li se u konkretnom slučaju priznati pravorijeci kako to traži predlagatelj? O tome Trgovački sud u Zagrebu u obrazloženju nije rekao ni riječi. Prema Zakonu o arbitraži, izvoz domaćih sporova u inozemstvo je zabranjen. U sporovima između pravnih osoba koje su osnovane po hrvatskom pravu ili fizičkih osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Hrvatskoj dopuštena je samo arbitraža u Hrvatskoj. To je sveto pismo. Kada bi bilo drugačije, uopće nam ne bi trebao sud da donosi rješenja o priznavanju. Pravorijeci bi bili priznati po inerciji. Dakle, mogu reći da je ovakva odluka – rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, nevjerojatno nepoštovanje hrvatskog pravnog sustava - kazao je Kovač.
On drži da je sporazum kojim su dva subjekta hrvatskog pravnog poretka, ZIPOS i ZOIS, s obzirom na to da im je sjedište u Hrvatskoj, ugovorila arbitražu u Parizu, bez obzira na to što su supotpisnici bez ikakvih prava i obveza Strabag i Saubermacher, sa stajališta hrvatskog prava ništetan i ne može u tom dijelu proizvoditi pravne učinke. Doneseni pravorijeci, čije se priznanje traži radi priznanja i ovrhe, kaže, nisu se smjeli priznati, jer je suđeno u sporu koji nije arbitrabilan (u smislu nadležnosti međunarodne arbitraže/Pariz-München) po zakonima Hrvatske.
- Vjerujem da drugostupanjski sud, a ako ne on, onda Ustavni ili Sud u Strasbourgu, neće moći zaobići razloge koje sam iznio i koji priječe da se ovi pravorijeci priznaju u RH. Oni se mogu izvršavati u ostatku Europe ili svijeta, gdje se eventualno pronađe imovina nekog od osnivača ZOIS-a, ali ne u Hrvatskoj. U ovoj fazi postupka potpuno je izlišno raspravljati o njemačkim ili hrvatskim prijevodima ugovora, činjenicama tko je što radio ili nije - zaključuje Kovač.
Igor MIKULIĆ
Dobri elementi za žalbu
Kako smo neslužbeno doznali od jednog osječkog pravnog stručnjaka, koji je proučio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu kojim se potvrđuje pravorijek Međunarodnog arbitražnog suda u slučaju ZOIS, za žalbu Visokom trgovačkom sudu ima dobrih elemenata. Koji su to točno elementi, nije želio govoriti. Za idući je tjedan, doznajemo, sazvan sastanak svih gradonačelnika pet slavonskih gradova osnivača ZOIS-a na kojemu će odlučiti o sljedećim potezima. Također bi se idućeg tjedna trebalo sastati i Upravno vijeće ZOIS-a.
DAMIR ZAGORŠĆAK
odvjetnik
Netočno je da sam zaradio 12 milijuna kuna
Odvjetnik Damir Zagoršćak, koji je zastupao slavonsko-baranjske gradove, odnosno Javnu ustanovu ZOIS u sporu s austrijskim tvrtkama, demantira tvrdnje da je u slučaju propalog regionalnog odlagališta zaradio oko 12 milijuna kuna. “Netočno je i da mi je Grad Osijek isplatio 4,7 milijuna kuna. Navedene brojke nemaju uporište ni u poslovnim evidencijama Javne ustanove, a netočno je i da nisam ispostavio ni jednu fakturu Gradu Osijeku. Meni je Javna ustanova stranka u postupku. I sve odluke koje su se donosile i sve fakture koje sam pisao u skladu sa odvjetničkom tarifom su transparentne i svi gradovi, odnosno sve javne ustanove, kroz odluku Upravnog vijeća su informirani o mojim troškovnicima. I svi drugi gradovi, osim Osijeka, svoje su troškove podmirili”, kaže Zagoršćak. Kaže da je iznos njegove tražbine na Javnoj ustanovi od kada je počela arbitraža bio oko 2,5 milijuna kuna, bez PDV-a i drugog. (I.B.)