Hrvatska, ma koliko današnja slika to ne pokazivala jer se jednu od najljepših mediteranskih zemalja može smatrati velesilom jedino po broju nezaposlenih, ima blistavu budućnost. Kako je već dugo poznato, obnovljivi izvori pitke vode na hrvatskom su području, Like ponajviše, jedni od najvećih u Europi. S druge strane upravo je pitka voda definirana kao "nafta 21. stoljeća", pa se za dobre poslove i zaradu ne treba zabrinjavati.

Dodatni razlog za tvrdnju o hrvatskoj svijetloj budućnosti dogodio se ovih dana. Dio medija je prenio vijest kako svijetu prijeti - globalna nestašica vina! Znamo li podatak kako je u Hrvatskoj danas pod vinogradima površina tek nešto veća od one koja je prije stotinjak godina bila samo u Istri, razlog za veselje nameće se sam od sebe. Što se dogodilo s vinogradima i vinom da su slutnje tako crne, pogotovo za ljude koji ne mogu zamisliti dan bez najmanje čaše, ili koje više vina? Razloga je nekoliko, od klimatskih do nedosljednih stavova kad je u pitanju planiranje gospodarskog razvoja.

Kako smo nedavno mogli čuti od Marinka Vladića, jednog od najpoznatijih i najpriznatijih hrvatskih enologa, velike probleme kad je vinogradarstvo u pitanju počinje izazivati globalno zatopljenje. Kako tvrdi Vladić, vinogradi, pa čak i na području sjevernog Jadrana, koji su izloženiji suncu dolaze u velike probleme jer se kod njih snažno povećava količina šećera, odnosno u kasnijem procesu alkohola, čime se narušavaju karakteristike sorte, ali i općenito kategorija koju nazivamo - pitkost. Pretvorimo li Vladićeva zapažanja u zemljopis, već i neki dijelovi Hrvatske, poput Dalmacije primjerice, dolaze u zonu koja će sve teže proizvoditi vina kakva danas traži tržište, a u pravilu je riječ o laganim, niskoalkoholnim vinima. Proširimo li priču Mediteranom, u probleme dolaze nemali dijelovi Turske, Grčke, Italije i Španjolske. Istina, problemu se može doskočiti i umjetnim putem, no to značajno poskupljuje proizvod, a smanjuje mu i kvalitetu te konkurentnost.

Drugi dio priče odnosi se na nedosljednu ekonomsku politiku proizvodnje vina, primjerice Italija je prije nekoliko desetljeća silno poticala sadnju vinograda i proizvodnju vina u cilju jačanja izvoza. No, paralelno su to radili Australija, Novi Zeland, Čile i Južnoafrička Republika. Kako je u njihovu slučaju bila riječ o odličnim, ne preskupim i u svakom slučaju ponešto egzotičnijim vinima, talijanska ekspanzionistička politika pokazala se - zakasnjelom. Talijanska su vina morala značajno pojeftiniti što je izazvalo čitavu seriju lančanih problema pa se od ekspanzivne vinogradske politike moralo odustati.

A onda se dogodila Kina. Proklamirana politika kineskog partijskog vodstva po kojem se kreće u značajnije dizanje standarda kineskim građanima silno je povećala potrošnju niza dobara, između ostalog i vina. Kako paralelno s time nije značajnije porasla proizvodnja vina u Kini, ta se zemlja pretvorila u velikog uvoznika vina. Uostalom to je potvrdio za svog nedavnog gospodarskog ekspozea u Novalji i kineski veleposlanik u Hrvatskoj Shen Zhifei ustvrdiviši da je Kina zainteresirana za uvoz hrvatskih vina. Koje se tu kriju mogućnosti? Najnovije statistike govore kako je u Kini potrošnja vina litra po stanovniku. Drugim riječima Kina danas troši vina po prilici kao SAD, a prema očekivanjima porast potrošnje vina po stanovniku će rasti velikom brzinom, za samo nekoliko godina očekuje se - udvostučenje potrošnje. Po proizvodnji, Kina je već godinama na listi deset najvećih proizvođača, no unatrag desetak godina nije se bitno povećavala. Kad je vino u pitanju, događa se naprosto nevjerojatna situacija - Kina je sporadični izvoznik, a veliki uvoznik!

Pogledamo li kartu rasprostranjenosti proizvođača vina, uočljivo je da dvije trećine pripadaju Europi, dok iz Novog svijeta - kako se nazivaju proizvođači vina iz Afrike, Australije, Južne i Sjeverne Amerike - dolazi ostatak od 33 posto. Očigledno, nemoguće je brže preokrenuti današnju proizvodnu scenu jer vino nije industrijski proizvod, a u svemu tome Hrvatska mora prepoznati svoju šansu. Malo smo vjerojatno zakasnili jer ulaskom u Europsku uniju prihvaćamo i razvojnu politiku koja se odnosi na poljoprivredu, a ona kazuje kako značajnija ekspanzija površina pod vinogradima nije dozvoljena. No, dođe li do preokreta u generalnoj politici prema vinarstvu i vinogradarstvu, i Hrvatska bi mogla profitirati. I konačno pronaći svoj put u blagostanje.