Objavljeno 5. studenog, 2013.
U nedostatku legalne transplantacije, oboljeli u BiH su osuđeni na nabavu organa u inozemstvu
Vezani članci
NOVI REKORD HRVATSKE
Koliko problema može prouzročiti nemogućnost legalne kadaverične transplantacije dobro znaju u Bosni i Hercegovini.
Ondje su, u nedostatku zakonski omogućene transplantacije s mrtve osobe, oboljeli osuđeni na nabavu organa u zemljama trećega svijeta, odnosno u inozemstvu gdje takva mogućnost postoji. Dokaz je 43-godišnji Mujo Kovačević iz Bugojna koji je u kolovozu 2008. po bubreg otišao u pakistanski Lahore gdje mu je taj organ uspješno transplantiran.
- Najprije sam se kod rodbine raspitivao ima li tko podudaran tko bi mi darovao bubreg. No, nisu našli podudarnost pa kad sam čuo da je bubreg moguće kupiti u Pakistanu, istoga dana sjeo sam za računalo i našao kliniku. Za nekoliko dana dobio sam pozitivan odgovor uz uputu koje pretrage moram prethodno obaviti. Nije mi bilo svejedno, no znao sam da na dijalizu više ne mogu ići - ispričao nam je Kovačević.
Sreća je, kaže, što ga kao aktivnog dugogodišnjeg sportaša u njegovu kraju dobro znaju pa su prijatelji kucali od vrata do vrata i za dva dana donijeli potreban novac. Konkretno, na račun pakistanske klinike uplatio je 35.000 eura, a ukupni troškovi, kaže, stajali su ga 50.000 eura. Znao je da je donor bubrega koji će mu spasiti život 28-godišnja Pakistanka. Koliko je za svoj pothvat dobila novca, Kovačeviću nije poznato, no zna da je ondje država tako uredila zakonske propise da svatko tko želi i ima zdrav bubreg može ga darovati. Sa svojom donoricom susreo se na ulazu u operacijsku dvoranu, no tamošnji liječnici nisu dopustili komunikaciju. “Svaki drugi dan bio sam dijaliziran pa još kad sam čuo da nisam jedini koji iz Bosne i Hercegovine odlazi u inozemstvo po organe, nisam dvojio ni sekunde. Danas sam zdrav čovjek, imam suprugu i dvoje djece, a na kontrole odlazim u Tuzlu svaka dva mjeseca. Osjećam se odlično”, rezimirao je Kovačević.
Dok Hrvati koji žive na području BiH mogu ući na listu za transplantaciju u Hrvatskoj, ostali nisu te sreće. No, Kovačević kaže da se ondje radi na formiranju jedinstvene liste. “Moramo čekati da parlament promijeni zakonske propise i dopusti kadaveričnu transplantaciju. Imamo veliku pomoć iz Hrvatske, a nedavno se uključila i Srbija i nadam se da po priliku za život više nećemo odlaziti u tuđinu”, kaže Kovačević koji je sudjelovao na Godišnjoj skupštini Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika u Osijeku. Upravo je tom prilikom istaknuta pohvalna činjenica kako je Hrvatska zemlja koja je u samom vrhu prema broju transplantacija. Broj od 34,7 transplantacija na milijun stanovnika, odnosno 223 učinjenih samo ove godine govori dovoljno o uspješnosti ovog važnog zdravstvenog segmenta. Uzmemo li u obzir da je lista čekanja u Hrvatskoj prije 20 godina obuhvaćala čak i do 1.800 bubrežnih bolesnika a da trenutno bubreg u Hrvatskoj čeka 125 osoba, stanje danas znatno je bolje. Zahvaljujući povezivanju Hrvatske i Eurotransplanta, građani koji su na listi s pravom gaje nadu da pomoću transplantiranog organa poboljšati kvalitetu svoga života i to u roku od samo pola godine koliko se prosječno čeka na transplantaciju.
Marija MIHELIĆ
Velika smrtnost oboljelih
Tomislav Žuljević, predsjednik Upravnog odbora Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Kantona Središnja Bosna, kaže da u BiH gotovo da i ne postoji transplantacija organa. “Naši su ljudi osuđeni na podudarne rođake i obitelj, no nažalost, sve je manje transplantacija i od živih osoba, a od mrtvih nisu dopuštene pa je i smrtnost velika. Razlog tome je svakako i uređenje države koja ima dva entiteta i deset kantona u federaciji gdje se golemi administrativni aparat odražava na sve segmente društva pa tako i na zdravstveni”, upozorio je Žuljević.