Oduvijek sam znala da mi se to može dogoditi bez upozorenja. Bila sam na to pripremljena, ali kad sam dobila otkaz, imala sam osjećaj kao da me netko s brzine od 200 kilometara na sat prebacio na nulu. Najedanput, bez kočenja.

Postalo mi je jasno kako se osjećaju muškarci koje smo znali vidjeti na filmu, koji nakon otkaza mjesecima ujutro s aktovkom odlaze sjediti u park ili lutati gradom da obitelj ništa ne primijeti - opisuje svoj gubitak radnog mjesta 47-godišnja ekonomistica M.T.(podaci poznati redakciji). Nezaposlenost joj je, kaže, teško pala, ali je prave posljedice osjetila tek kada ni nakon tri godine nije uspjela naći drugi posao.

- U početku sam vjerovala da ću se zaposliti, ali sam tu nadu davno izgubila. Samopouzdanje mi se istopilo sa svakim novim razgovorom nakon kojeg sam dobila odbijenicu. Socijalni kontakti sve su rjeđi. Ne uspijevam održati iluziju da je sve u redu. Nezaposlenost je stigma, a što dulje traje, sve se više osjećam kao asocijalni beskućnik. Svaki novi dan mi je novi poraz i svaki dan me dodatno nagriza - kaže ova žena koja nakon godina uzaludnog traženja posla ne vidi šansu za povratak u normalan život.

Nezaposlenost, na koju je danas osuđeno više od 300.000 Hrvata, povećala je broj depresivnih, pa ne čudi da su antidepresivi danas među najpropisivanijim lijekovima s liste lijekova HZZO-a. Psiholozi kažu kako je depresivnost dokazano jedna od važnih posljedica nezaposlenosti.

- Financijsko osiromašivanje izazvano gubitkom radnog mjesta vodi lošoj psihološkoj slici i socijalnom isključivanju. To već dulje vrijeme pogađa naše društvo, gdje je veliki broj ljudi dugotrajno nezaposlen, osiromašen, ispao iz socijalne mreže - upozorava profesorica Darja Maslić Seršić, zamjenica pročelnice Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posljedice, dodaje, osjeća i čitava obitelj, uključujući i djecu. Što je osoba dulje nezaposlena, sve je slabije zapošljiva, atrofiraju joj radne vještine i strategija traženja posla.

- Takve se osobe više ne druže, gube društveni i osobni identitet, ne znaju što bi sa sobom - objašnjava Maslić Seršić.

Dok nezaposlenost, osobito kad potraje, rezultira depresijom, nesigurnost posla koju danas također osjećaju deseci tisuća zaposlenih vodi anksioznosti.

- Anksioznost je trajna napetost, u ovom slučaju zbog straha od gubitka radnog mjesta. Ona se javlja kod ljudi koji rade, ali ne mogu kontrolirati stanje u tvrtki, nemaju pravih informacija o tome kako tvrtka posluje, ne znaju što se s njom događa, primjerice u tvrtkama u restrukturiranju, gdje se često događaju masovna otpuštanja - kaže psihologinja Maslić Seršić. Masovna otpuštanja, kaže, djeluju gotovo jednako pogubno na one koji izgube posao, kao i na radnike koji ostanu u tvrtki, ali osjećaju neizvjesnost i nepovjerenje. Ako su radna mjesta već nesigurna, važno je da radnici budu o svemu informirani jer im je tako lakše.

- Jedno je objektivna nesigurnost radnog mjesta, a drugo neizvjesnost. Ako ste u neizvjesnosti, ne možete planirati budućnost, a zapravo se bolje osjeća onaj tko zna da će za tri mjeseca izgubiti posao nego onaj tko ne zna što ga čeka - upozorava ova psihologinja.

Posljedice neizvjesnosti osim radnika ima i tvrtka u kojoj rade, jer anksioznost, kažu stručnjaci, smanjuje učinkovitost i radnu produktivnost pa i zbog toga rastu šanse da tvrtka propadne.

Nakon što nezaposlena osoba pronađe novo radno mjesto, njezino se psihičko stanje popravlja, ali će radna motivacija i učinak takvog radnika na novom radnom mjestu - upozoravaju psiholozi - uvelike ovisiti o tome kako je ta osoba doživjela gubitak prethodnog posla.

- Ako je radnik koji je ostao bez posla imao percepciju pravednosti, ako je mogao kontrolirati situaciju, na novom se radnom mjestu to neće osjetiti. U nas je, međutim, radna snaga prilično demotivirana, upravo zbog osjećaja nepravde i neizvjesnosti - ističe Maslić Seršić.

O utjecaju nezaposlenosti na psihičko i fizičko zdravlje govore i podaci koji stopu nezaposlenosti povezuju s većim brojem hospitalizacija, uzimanja lijekova, pa i rastom broja suicida. Međutim, stručnjaci upozoravaju da treba voditi računa o tome da visoka stopa nezaposlenosti nije izolirani društveni problem, nego simptom širih društvenih problema, u ovom slučaju gospodarske krize koja ne jenjava.