SLAVONSKI BROD/VRPOLJE - Dok Hrvatska uvozi sušeno povrće, u vrpoljačkoj Sušionici, simbolu nemara i nebrige države, već šest godina otkako je prestala proizvodnja i tri godine od početka stečaja nema značajnijih pomaka - osim svakodnevnog propadanja nekada suvremenih postrojenja. Radnici koji su odavno ostali bez posla preživljavaju kako umiju, a dugovanja Sušionice dosegnula su vrtoglavih gotovo 120 milijuna kuna. I dalje je ta tvrtka u fazi prodaje imovine, pred desetom dražbom, saznajemo od stečajnog upravitelja Miroslava Mikića. Dražba još nije zakazana, niti je određena početna cijena. To će odrediti stečajna sutkinja na temelju prijedloga stečajnog upravitelja i razlučnih vjerovnika.

- Svoj sam prijedlog poslao još prije dva mjeseca i on iznosi 9,8 milijuna kuna, a razlučni vjerovnici imali su rok da do kraja kolovoza daju svoje prijedloge - rekao je Mikić. No taj prijedlog nije stigao, a odugovlačenje i agonija nekada obećavajuće tvrtke nastavlja se.

- To nije moja krivnja, nakon zadnjeg ročišta, u roku od tri dana poslao sam svoj prijedlog. No predstavnici razlučnih vjerovnika koji su bili nazočni dražbi nemaju ovlaštenja sami donositi odluke nego moraju pitati one koje predstavljaju - pretpostavljene, Ministarstvo financija, Poreznu upravu i AUDIO - dodaje Mikić.

U međuvremenu, prema odluci istih razlučnih vjerovnika, od travnja ove godine Sušionica zjapi prazna. Radnici koji su čuvali sablasne hale i imovinu od devastiranja i krađa 25 mjeseci više ih ne čuvaju jer u stečajnoj masi za njihove plaće nema novca. Njih četvero priključilo se na Zavodu za zapošljavanje ostalim bivšim zaposlenicima Sušionice, prema kojima su priznate tražbine u iznosu od pet milijuna kuna, a koje bi trebale biti namirene nakon završetka stečaja i prodaje imovine. No imovina je osigurana, što je bar djelomično rješenje problema dosadašnjih sitnih krađa.

Na pitanje u čemu je problem da se godinama ne pronalaze načini za osmišljavanje projekta i oživljavanje nekada perspektivne tvrtke, teško je naći odgovor. I ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina više je puta ponovio kako neće dozvoliti da Sušionica “ode na bubanj”, da se moraju naći sredstva za čuvanje tvrtke te da je uvjeren kako će se naći strateški partner. Do sada je bilo kontakata s desetak potencijalnih kupaca, no sve je ostalo na obećanjima. Većini je, kako smatra biša upraviteljica Ljiljana Nikšić, problem nabava sirovine, što je od početka bila bolna točka ove tvornice. A uz nedovoljne količine kvalitetne i raznovrsne sirovine, upleo se i problem nedostatka obrtnih sredstava, visoka cijena energenata, niska cijena sušene robe... i Sušionica je dogurala do kraja.

Potraga za kupcem koji će u proizvodnji naći svoj interes nastavlja se. Stečajni upravitelj smatra da je problem najvjerojatnije u početnoj cijeni koja je za današnje tržišne i gospodarske prilike previsoka.

- Može se, naime, utjecati na visinu početne cijene na dražbama, a mogu i razlučni vjerovnici preuzeti imovinu i raditi s njom što hoće - kaže Mikić.

Nade možda još uvijek ima. Pogoni su, naime, relativno dobro očuvani pa kada bi se našao ozbiljan kupac, sa znanjem i sposobnostima, bilo bi i proizvodnje, pogotovo što su linije, osim za sušenje, sposobne i za zamrzavanje te vakuumiranje voća i povrća.