ZAGREB - Ministarstvo socijalne politike i mladih zatvorilo je javnu raspravu o nacrtu novog Obiteljskog zakona, nikad većeg, s čak 555 članaka, i nikad kontroverznijeg - jer koliko je onih koji su njime zadovoljni, toliko je i onih koji ga smatraju lošim.

Novi zakon, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja iduće godine, htio je biti pravedniji od dosadašnjih, no mnogi se i dalje osjećaju zakinutima, prije svega očevi. Sustav u pravilu u brakorazvodnim parnicama djecu na skrbništvo dodjeljuje majkama, očevima određujući pravo viđanja. I taman kad su se brojni očevi ponadali da će novi Obiteljski zakon konačno uvesti institut zajedničkog skrbništva čak i ako ga samo jedan roditelj želi, pa da dijete pola vremena provodi s majkom, a pola s ocem, zakon im odgovara da je zajedničko skrbništvo moguće, kao i sada, samo ako se roditelji o njemu usuglase.

- Ako jedan roditelj kod nas hoće samostalnu skrb, dovoljno je samo da ne pristane na dogovor o zajedničkoj skrbi. U Ministarstvu kažu kako će biti najviše deset posto onih koji se neće moći dogovoriti oko zajedničke skrbi. Godišnje nešto više od 4.000 djece dožive razvod roditelja. Što je 300, 400 djece za naše Ministarstvo?!, ogorčeni su u udrugama Dijete-razvod i u Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo. Obradovalo ih je zato nedavno pismo koje je Ministarstvu, Vladi i Saboru, Predsjedniku RH, uputilo pet pravnih stručnjaka s Katedri za obiteljsko pravo u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Zakon je, pišu oni, nedorađen, nedostaje mu obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba, vrvi pogreškama i pravnim nelogičnostima te će u praksi izazvati pravu zbrku. Vrlo brzo odgovorila im je kolegica s Pravnog fakulteta u Osijeku, voditeljica radne skupine koja je zakon pisala, Branka Rešetar, pozivajući ih da radnoj skupini pomognu u popunjavanju primijećenih pravnih praznina i pogrešaka.

Stručnjakinje okupljene oko udruge B.a.B.e. nezadovoljne su pak jer ne vide razloga za donošenje novog zakona, budući da im je, kažu, stari bio dovoljan. Novi je zakon, dodaju, konzervativan, budući da "na nedopustiv način izjednačava brak i obitelj, omalovažavajući sve druge vrste obitelji koje brak nisu". Skandalozno je, nastavljaju, što se izvanbračna zajednica u zakonu uopće ne spominje.

Nezadovoljnih zakonom je mnogo, ali, jednako tako, i onih koji će smatrati da se neke stvari mijenjaju nabolje. Između ostaloga, starija djeca ovim nacrtom dobivaju više slobode u odlučivanju. Roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su poštivati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, i ako to obiteljske prilike dopuštaju. Dijete starije od 14 godina može samostalno odlučiti o izboru ili promjeni vjerske pripadnosti, a djetetu starijem od 12 godina ne može se mijenjati vjerska pripadnost bez njegovog pristanka. Dijete starije od 14 godina koje je prema ocjeni liječnika dovoljno zrelo za donošenje odluke o dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi s njegovim liječenjem, može pak samostalno dati pristanak na medicinski zahvat. Dijete koje je navršilo 15 godina i stječe imovinu radom, dužno je pridonositi svome uzdržavanju i školovanju. Postavljena je i granica za uzdržavanje djeteta - do 26 godina, pri čemu će uzdržavana djeca do 1. studenoga u godini morati roditelje informirati o svom akademskom uspjehu. Roditelji će i dalje djetetu mlađem od 16 godina morati braniti noćne izlaske bez pratnje. Noćnim izlaskom se, pritom, smatra vrijeme od 23 do 5 sati.

Svi parovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu bit će dužni prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka pristupiti obveznom savjetovanju. Ako se razvode sporazumno, morat će sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a ne sastave li ga, kreće postupak obiteljske medijacije. Ne pristupi li jedan, ili oba bračna druga prvom sastanku medijacije, ni jedan od njih neće moći podnijeti tužbu radi razvoda braka prije isteka roka od šest mjeseci od dana kad je podnesen zahtjev za obvezno savjetovanje. Iznimno, rastavu će prije isteka tog roka moći pokrenuti bračni drugovi koji ne žive zajedno duže od godinu dana, ili je jednom od njih duže od pola godine nepoznata adresa stanovanja.

Tijekom medijacije roditelji će se, zaobilazeći odlazak na sud, morati dogovoriti o skrbi nad djetetom, a na sud će samo oni koji se ne budu mogli dogovoriti sami. A kad se dogovorenog ne budu pridržavali, bit će kažnjavani novčanom kaznom do 30.000 kuna, zatvorom, pa čak i oduzimanjem skrbi, koja će se prepuštati roditelju koji se drži dogovorenog.