Objavljeno 16. rujna, 2013.
Osnovne karakteristike ove kokoši su, kaže uzgajivač, otpornost na sve bolesti
SLAVONSKI BROD- Braća Saša (33) i Josip (37) Vrkljan, iz slavonskobrodskog Podvinja, šest godina se bave uzgojem autohtone pasmine kokoši hrvatice. Zbog izumiranja autohtone sorte, poljoprivredna agencija je prije desetak godina pokrenula akciju očuvanja ove pasmine, poput dravske guske, zagorskog purana...
- Krenuli smo prije svega jer volimo životinje i imamo ih puno dvorište. Ovo nas je zaintrigiralo zbog kvalitetnih jaja i pilića, a i kokoš hrvatica je pogodna za uzgoj u ekološkoj proizvodnji. Dobili smo državni poticaj za očuvanje pasmine, koji po grlu iznosi 55 kuna. Prvo jato stiglo je iz Cerne od Adama Kovača, a sada imamo četiri. U jato ide deset kokoši i pijetao. Osnovali smo OPG Vrkljan i krenuli s uzgojem . Do sada smo zadovoljni prodajom jednodnevnih pilića s kojima je pokrivena cijela Hrvatska - kaže Josip.
U dvorištu i vrtu sve je prepuno i raznih drugih sorti, a tu su i patke, guske, kunići, ptice... Josip objašnjava kako se u OPG-u Vrkljan još uvijek bave samo proizvodnjom jednodnevnih pilića koje prodaju za daljnji uzgoj. Vrkljani drže crveni soj kokoši, no postoji još crni te zlatni ili jarebičasti. Osnovne karakteristike ove kokoši su, kaže uzgajivač, otpornost na sve bolesti.
- To je stara kokoš koja je naučila hodati po živicama, sama kvoca i izleže piliće koje poslije vodi, iznimno je produktivna, ima veliku nosivost jaja – godišnje od 200 do 250 komada, a nije zahtjevna. Spava u kokošinjcu, nije osjetljiva na zimu - pojašnjava Josip dok pokazuje tipičnu hrvaticu koja „mora imati velike menđuše, bijele noge ...“.
Piliće legu po narudžbama, od 10 do nekoliko stotina komada.
- U početku nismo ništa o tome znali. Prva jaja smo stavili u inkubator i izlegli piliće. Oglasili smo prodaju i tako su krenuli prvi kupci, a onda jedni od drugih čuju i naručuju. U Slatinu smo prije dvije godine isporučili 1.500 pilića. Tamo se to dosta podržava pa je Grad uzgajivačima donirao nastambe i hranu za cijelu godinu. U Brodu nema interesa i mi se jedini time bavimo - navodi Josip.
Kokoš Hrvatica stoji oko 100 kuna, pijetao i dvostruko više, dok jednodnevno pile stoji 13, a jaje pet kuna, pa i Vrkljani sami u trgovini kupuju jaja za kuhanje i kolače.
- Ljudi nas čudno gledaju jer znaju da nam je puno dvorište kokoši, ali kupovna su jeftinija - kažu. Uz Sašu i Josipa, sestra Ana i i majka Marija sudjeluju u održavanju, a sve je krenulo od oca Jakoba koji je na djecu prenio ljubav prema životinjama. Od dvjestotinjak životinja mnoge idu na na izložbe malih životinja, a do sada su stotinjak puta nagrađivani za najbolje uzgojno grlo. Trenutačno je jedini izvor prihoda u obitelji kokoš hrvatica, zbog čega razmišljaju o proširenju posla na možda do desetak jata.
Marija RADOŠEVIĆ
Kokoš Hrvatica je iznimno produktivna, ima veliku nosivost jaja – godišnje od 200 do 250 komada, a nije zahtjevna