Samo su četiri mjeseca preostala farmerima da se prilagode nitratnoj direktivi EU, kojom se pitka voda štiti od onečišćenja iz poljoprivrednih izvora, ponajprije gnojiva.

Direktiva znači značajno smanjenje korištenja gnojiva, kao i stalne kontrole njegove uporabe, počev od početka iduće godine, ali i značajna ulaganja u gradnju spremnika gnojiva, najkasnije do 2017. godine. Vlada je lani odredila područja u kojima su poljoprivrednici dužni ispoštovati ono što direktiva od njih traži, dok je za sve ostale poljoprivrednike ona, za sada, samo preporuka. Direktiva se mora poštivati, određeno je, na devet posto kopnenog teritorija Hrvatske, odnosno u 75 općina unutar deset županija, pri čemu najviše njih, u 33 općine, u Istarskoj županiji, 15 u Međimurskoj, tri u Vukovarsko-srijemskoj itd. Primjena direktive u 75 općina, odnosno na samo devet posto teritorija, ne bi trebala izazvati veće turbulencije u poljoprivredi općenito, makar će "odabrani" farmeri te troškove teško podnositi, dok će ključ u bravu morati staviti oni objekti koji nisu legalizirani pa neće općenito moći povlačiti sredstva iz EU fondova, namijenjena i ovakvim projektima. Mnogo će veći problemi i poremećaji u proizvodnji mlijeka i mesa, hrane općenito, nastati ako se direktiva počne primjenjivati u cijeloj Hrvatskoj. EU svoje zeleno svjetlo primjeni direktive na samo devet posto hrvatskog teritorija još službeno nije dala, a budu li se ranjive vodne zone, kao drugdje u Europi, određivale na temelju strogih kriterija, cijela će Hrvatska postati "ranjiva" vodna zona, a svi poljoprivrednici obveznici direktive. To je slučaj u, primjerice, Njemačkoj i Austriji, dok je u ostatku europskih zemalja uglavnom polovina teritorija određena kao ranjiva vodna zona. Za manje farme, veličine približno 500 četvornih metara, prilagodba direktivi stoji približno 200 tisuća kuna, za velike farme taj se iznos kreće oko 300 tisuća kuna. Ukoliko su legalne, farme koje se budu pridržavale novih propisa, veći će dio tih troškova - gradnje skladišta gnojiva i ostalog, moći pokriti EU sredstvima, no bez tog će novca kasnije ostajati budu li kontrole pokazivale da koriste više gnojiva od dozvoljenog. Propisana je granična vrijednost unosa dušika na poljoprivredne površine, koja će se kontrolirati na najmanje jednoj četvrtini površina, a potrošnja gnojiva općenito će se stalno morati evidentirati. Poljoprivrednici, osim što su uvjereni da nove troškove neće moći podnijeti, upozoravaju i na to da će im prinosi biti manji. B. Mrvoš Pavić