Objavljeno 31. kolovoza, 2013.
Majka im je preminula od tumora, a Branko je poginuo u prometnoj nesreći
OSIJEK - Brata nisam vidjela gotovo mjesec dana, jer sam bila na studentskoj razmjeni u Makedoniji. Stoga sam se još više nego inače veselila susretu s njim u četvrtak. Legla sam i svaki trenutak očekivala da će otvoriti vrata. Nije to učinio. Brat Branimir i ja izgubili smo našeg Krešimira zauvijek.
Tužna je ovo priča 24-godišnje Željke Breškić, koja je ovoga četvrtka izgubila tri godine mlađeg Krešimira. Kobna sudbina ove obitelji tako se nastavlja. Prije šest godina ostali su bez majke Verice koja je izgubila bitku s tumorom. Pet godina ranije nakon teške prometne nesreće preminuo im je otac Branko. Čovjek čija je gesta 1991. godine, kada je hrabro parkirao crvenog “fiću” ispred tenka na uglu Trpimirove i Vukovarske ulice u Osijeku, obišla svijet.
- Krešimir je s troje prijatelja bio ispred zgrade u obližnjem vrtiću i nisam niti slutila zlo. Ne znam što im je bilo da se bez vozačke dozvole upute voziti i to još toliko daleko od Osijeka. Nitko sad ne zna što im je bilo u glavi i zbog čega je Krešo sjeo u automobil s njima. Nikoga ne krivim za nesreću, jedan od njih bio je i kod nas, a drugog je dečka moj brat posjetio u bolnici. Ali nakon svega, teško je, ispričala je Željka, koja se od majčine smrti borila za sebe i braću.
Gubitak oba roditelja Željku i Branimira nisu spriječili da se uspješno upišu na željene fakultete, dok je Krešimir dobio zvanje geodetskog tehničara i nadao se poslu. Nažalost, nije ga dočekao.
- Šokirana sam kako tragedija prati ovu obitelj. Nakon što im je preminuo otac, a potom i majka, dva brata i sestra ostali su neobično povezani, što je bio razlog da kao tadašnji pedagog u ime naše škole Centru za socijalnu skrb dam suglasnost da žive sami, a ne da ih se razdvaja u udomiteljskim obiteljima. Sad ih je razdvojila smrt, ispričala je Ljiljana Mance, ravnateljica OŠ Grigora Viteza, koju su svi troje pohađali. Na zidu škole još od ranije drži poznatu fotografiju snimljenog trenutka kada tenk bez samilosti gazi crvenog “fiću”. U sjećanje na taj događaj koji je postao sinonim obrane Osijeka u Domovinskom ratu, osječka je Hvidra u lipnju 2011. godine na tom istom mjestu, na uglu Trpimirove i Vukovarske ulice, postavila umjetničku instalaciju gdje “fićo” gazi - tenk.
- S Brankom sam bio u vojsci i teško mi je pala njegova smrt. On je općenito bio narušenog zdravstvenog stanja, a sjećam se dana kad su preselili iz Višnjevca u Biševsku ulicu, u stan koji je Branko dobio sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima. Kad je umrla i njegova supruga nadali smo se da je kraj tragedijama, no čini se da ih prati neka zla sreća, rekao je Miljenko Kolobarić iz osječke Hvidre, koja će se pobrinuti, kaže, da ovoj obitelji novčano pomogne koliko bude u mogućnosti.
Marija MIHELIĆ
BRANKU URUČEN CRVENI GOLF, UPOZNAO I TENKISTA
Ključeve automobila Golf, simbolično i crvene boje, Branku Breškiću uručio je 1995. godine tadašnji župan Branimir Glavaš. Heroj Breškić imao je priliku i upoznati tenkista Josipa Ilića, koji je 29. lipnja 1991. godine premoćno tenkom pregazio njegovog “fiću”. Njih dvojica potom su se i sprijateljili, a susreli su se upravo na mjestu gdje je tenk zdrobio mali automobil. Nažalost, Branko i Josip više nisu među živima. Nakon Branka, koji je poginuo 2001. godine, tenkist Ilić preminuo je 2010. godine, u 38. godini.
Hrabro se suprotstavio tenkovima i ušao u legendu
Kad je vidio demonstraciju sile golemih tenkova koji su se Vukovarskom kretali u smjeru zapada, Branko Breškić bez razmišljanja je s benzinske postaje, gdje je točio gorivo u crvenog “fiću”, maleni automobil parkirao posred prometnice, napravivši tako prepreku tenkovima. Tenk je potom zakvačio “fiću” i tom prilikom njime udario autobus, a sve što je ostalo od crvenog “fiće” bili su rasuti komadi metala po prometnici. Snimka toga trenutka u lipnju 1991. godine obišla je svijet, a “fićo” crvene boje ušao je u legendu.