Gotovo je sigurno da će već ove jeseni inspektori ili poreznici revnosno krenuti u pretrese slavonskih i baranjskih kućanstava ne bi li kontrolom otkrili svaki i decilitar neprijavljene domaće rakije. Ili točnije - alkohola za koji nije plaćena trošarina.

Najavu oštrih kontrola zapravo nismo dobili od Carinske uprave, ona je samo plod logičnog zaključka da je u Hrvatskoj proizvodnja alkohola, odnosno tradicijsko pečenje rakije, koje je još uvijek dobrim dijelom u sivoj zoni, mogući izvor toliko potrebnog novca da bi se nahranila sva gladna usta na državnom proračunu.

Trošarina na jaka alkoholna pića, odnosno rakiju, iznosi 53 kune po litri čistoga alkohola, pri čemu jedno kućanstvo, svejedno imalo ono jednog ili deset članova, ima pravo godišnje proizvesti 50 litara rakije za vlastite potrebe, bez plaćanja trošarine.

I ove jeseni po slavonskim selima peći će se velike količine voćnih rakija. Tradicija je da se voće, koje se ne konzumira svježe, prerađuje u pekmeze, džemove ili kompote, a naposljetku sve ostalo završi u voćnoj rakiji. Jednostavno, ništa ne smije propasti. Netko će ispeći i više od 50 litara rakije, a ako ne plati trošarinu na “višak” rakije, koja iznosi otprilike 26 kuna po litri te još i PDV, bit će u prekršaju. A kaznu će mu, sasvim je sigurno s obzirom na iskustva s poreznicima, recimo samo ugostitelja, nemilosrdno naplatiti i to u iznosu od dvije do deset tisuća kuna. U takvom slučaju mnogi bi Slavonci mogli piti preskupu rakiju.

Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu Hrvatskoj gospodarskoj komori Županijskoj komori Osijek, koja inače godinama organizira edukacijsko ocjenjivanje voćnih rakija, kaže kako voćni slavonski resurs po pitanju proizvodnje rakija nije niti može biti potpuno iskorišten.

- Ova je godina iznimno dobra za voćare. Posebice su dobro rodile šljive, kod kojih doslovno od uroda pucaju grane. Međutim, bojim se da ti naši slavonski resursi, kada je u pitanju prerada tog voća u rakije, neće biti u cijelosti iskorišteni. Osnovna je prepreka za veću proizvodnju rakije trošarina koja je prilično visoka i koja domaću proizvodnju voćnih rakija čini nekonkurentnom - kaže Nad.

Obrazlaže to kalkulacijom koja pokazuje kako litra, primjerice, šljivovice, kada se optereti trošarinom, porezom te troškovima za prikladnu bocu i etiketu, praktički ne može stajati manje od sto kuna. A to je doista nekonkurentna cijena s kojom slavonska šljivovica, koliko god bila kvalitetna, ima male šanse na domaćem, a posebice inozemnom tržištu.

- Zbog trošarina i poreza koji proizvođač mora platiti prije bilo kakve prodaje rakije te straha od kazni, mnogi voćari ne žele proizvoditi voćnu rakiju, tako da dio voća jednostavno ostavljaju da propadne. Pri tome, jasno gube i dio prihoda, što nikako nije dobro jer postaju nekonkurentni u toj voćarskoj proizvodnji. Zbog toga mislim da država treba na neki način dati potporu proizvođačima voćnih rakija, kako ne bi dopustila da nam voćarstvo doživi sudbinu stočarske i proizvodnje mlijeka - kaže Nad.