SLAVONSKI BROD - Petnaestogodišnja Margareta Sedlarević od svoje druge godine živi u udomiteljskoj obitelji Dobrić u Slavonskom Brodu i to je, uz žive roditelje, njezina jedina obitelj. Odrasla i dobro odgojena djevojka krenula je prošle godine u 1. razred srednje škole, a onda joj se 25. travnja ove godine preokrenuo život naopačke. Nalet automobila 20-godišnjeg vozača na tri djevojke koje su se vraćale iz škole bio je koban za Ivonu Srećković dok su Anamarija Sabljak i Margareta s teškim ozljedama opasnim za život završile u zagrebačkoj Traumatologiji. Margareta je, unatoč liječničkim naporima, ostala bez desne noge i još uvijek je u šoku od svega što je pretrpjela.

Život je nije mazio od samog početka, no u kući Dobrićevih od druge godine našla je svoj dom. S prijateljicom Andreom koja je u istu obitelj stigla prije osam godina te sa djecom Dobrićevih živjela je kao s najbližom obitelji. Teta Ana, kako je zovu, uspješno se nosila s tinejdžerskim problemima. Zajedno su, kada smo razgovarale mjesec dana prije strašne nesreće, govorile o povremenim sitnim razmiricama odrastanja. Tada je Ana Dobrić kazala kako„tinejdžeri uvijek misle da su najpametniji, i da sve znaju. Odrastanje je teško, a ja im želim pomoći da se izgrade kako bi sutra mogle napredovati. Naravno, da je to njima teško prihvatiti... Megi i Andrea zajedno žive iako imaju poptpuno različite stavove, stilove života, karaktere, a ja sam opet treća osoba koja sve to treba uskladiti. Moram znati povući granicu i kazati dokle što može,“ riječi su udomiteljice Ane koju u tom poslu već 15 godina vodi isključivo ljubav.

A nakon teške nesreće koju je doživjela Margareta, ljubav je potrebnija nego ikada prije. Ana je nesebično poklanja iako joj snage sve više ponestaje.

- Tri protekla mjeseca Megi je provela u bolnici proživljavajući teške traume. Odlazila sam u Zagreb dva puta tjedno odnosila sve potrepštine, čiste pidžame, sredstva za higijenu, laptop, mobitel, bonove, razne sitnice... vijesti od prijatelja, susjeda... - kaže Ana. No, koliko god ju je tragični događaj još više vezao uz Margaretu, ne skriva razočaranje slavonskobrodskim Centrom za socijalnu skrb.

- Za tri mjeseca Margaretina boravka u bolnici došli su jednom, nakon dva mjeseca. Obećali su i pomoć zbog izvanrednih troškova koje imamo i koje ni blizu ne mogu pokriti iz mjesečne naknade od 2.400 kuna, no problem trome, hladne ustanove ponovo je potvrđen. Da nije bilo moje obitelji i prijatelja ne znam kako bih sve isfinancirala - kaže udomiteljica.

Djevojka, koju još uvijek treba njegovati 24 sata, nema volje za razgovor. Zamolila je da ju ništa ne pitamo. U Dobrićevoj i svojoj kući oporavlja se do skorog odlaska u Zagreb u Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala, gdje će joj biti ugrađena proteza,pa slijede ponovno prvi koraci i duga rehabilitacija u toplicama. Polazak u 2. razred srednje Poljoprivredne škole ovisi o tome kako će se oporavljati. Do tada Ana, uz teško bolesnog supruga, ne odustaje od borbe za Megi, kao da je riječ o rođenoj kćerki. Vjeruje i kako će se djevojka izboriti u daljnjoj borbi za dostojan život, u čemu će imati teta Aninu punu podršku. Na, žalost, biološka se majka nije ni javila.

- Redovito smo kontaktirali bolnicu dok je Margareta bila u Zagrebu. No posjeti su, zbog učestalih operacija i njezinog teškog stanja, prema preporuci liječnika bili ograničeni - kaže ravnateljica brodskog Centra za socijalnu skrb Slavica Nikšić, koja je ozlijeđenu djevojku i osobno posjetila. Svjesna je kaže, težine situacije u kući udomitelja gdje će djevojka, prema vlastitoj želji i dalje ostati, pa će se i status udomiteljice mijenjati, no riječ je o procesu koji se ne događa preko noći.

- U međuvremenu, Centar pomaže s jednokratnim pomoćima - kazala je Nikšić.