ĐAKOVO/VIROVITICA – Negativni trendovi, prirodne i druge nedaće nikako da zaobiđu domaće povrtlare; krug nedaća 2011. zavrtjela je epidemija Escherichie coli, a nastavile ga godine s ekstremno visokim temperaturama, od kojih njihove kulture ništa ne može zaštiti. E.coli prouzročila im je štete od 97 milijuna kuna, a što im je država pokušala, no samo doslovno - pokušala, ublažiti s manje od dva milijuna kuna. I ove godine, treću godinu zaredom, urod im desetkuju vrućine pa predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrtlara (ZUHP) Miroslav Filipović procjenjuje da će štete od njih biti na stotine milijuna kuna.

Nema tog navodnjavanja, tog sustava “kap na kap”, koje bi povrtlarske kulture zaštitilo od previsokih temperatura. – Sušu možete pobijediti vodom, no vrućine ne, poručuje.

– Naše kulture ne podnose temperature više od 32 stupnja Celzijeva. Previsoke temperature doslovno su šokirale urod - kaže Filipović. Osim neumoljive prirode, manje neumoljivi prema domaćim povrtlarima, kaže čelnik ZUHP-a, nisu ni trgovački lanci, koji rade s robom iz matičnih zemalja, a oni drže 80 posto protoka voća i povrća kroz svoje zemlje. – To nam je rak-rana; uvozne grapolo rajčice uzimaju i prodaju na šlepere, a naše neće ni na palete. Povrtlarstvo je najugroženija grana poljoprivrede u nas i to govorim godinama, a najmanje se o njemu priča. Očito je nečiji interes da se o njemu ne govori, a iza čega stoji krupni kapital i njegov lobi. Činjenica je i da je lobi žitarica puno jači od nas. Toliko nam hrane nedostaje, a toliko povrća ostaje u polju – ove godine bar 50%. Primjerice, lubenica ima da ne znamo kud ćemo s njima, no zato uvoz cvjeta i spušta cijenu našoj robi. Domaću lubenicu neće nitko ni za 50 lipa po kilogramu - upozorava Filipović.

Dok povrtlari zbrajaju štete od visokih temperatura, dio poljoprivrednika (bio) je u prosvjedima, u kojima povrćari ne sudjeluju, iako su i oni ostali uskraćeni za 37% poticaja, a što je, uz prenisku cijenu pšenice od 1,05 kn, jedan od okidača za najnoviji izlazak seljaka na ceste i blokadu prometa.

– I mi smo zakinuti za tih 37 posto neisplaćenih poticaja, no nama povrtlarima, na malim površinama, poticaji ništa ne znače. Već pet godina zagovaramo da se oni ukinu i da se stvore zdravi uvjeti za normalan rad, i to mjerama poput smanjenja PDV-a, realne proizvođačke cijene, kontrolnih mehanizama kvalitete robe (uvezene i domaće) i sl., pa poticaji neće biti potrebni - kaže Filipović, istovremeno ističući da povrtlari ne osuđuju najnovije prosvjede, ali da u njih treba ići krajnje organizirano, uz sigurnu masovnost izlaska, usklađenost seljačkih vođa, i to onih koji uistinu predstavljaju seljački korpus, tempirajući prosvjede kada oni odgovaraju svim granama poljoprivredne proizvodnje, a ne samo pojedinim skupinama.

– Pa koji bi povrtlar u ovo doba godine ostavio svoj krvavi trud u polju i išao prosvjedovati?! Pamti li itko da su ratari prosvjedovali u jeku žetve? - zapitao je Filipović.