SLAVONSKI BROD- Internet i nove tehnologije učinile su svoje, pa ljubitelji glazbe „skidaju“ besplatno ono što najviše vole, a nekonkurentne trgovine stavljaju ključ u bravu. Tako je nedavno u Slavonskom Brodu vlasnik Music Shopa Kemal Slabić zatvorio vrata jedine preostale prodavaonice nosača zvuka između Zagreba i Osijeka. A nekada je na istom području bilo 27 prodavaonica s pločama i kasetama, kasnije CD shopova. Međutim, jedino su se u Brodu mogli naći originali razne glazbe pa su kod, svima dobro znanog Keme, osim Brođana dolazile mušterije iz Čakovca, Varaždina, Zagreba, pa čak i iz Rijeke.

- Znali su da ja uvijek imam najnovije stvari, ono što je u svijetu zadnji hit, kod mene je na polici za dva dana - kaže Kemo, koji je imao dobre trgovačke putnike, a i „svoje ljude“ u središnjim europskim skladištima.

- Stalnim mušterijama znao sam javiti što ima novo i poslati poštom, ali nerijetko su i sami dolazili na razgovor uz čašicu domaće rakijice. Riječ je o kućama koje su se bavile prodajom ploča, kao i privatnim osobama. S mnogima sam se sprijateljio, pa se i danas čujemo. Nakon 19 godina i dosta dobrih vremena, internet je napravio svoje, a i skupi su originali za naše uvjete. Izgubio sam posao, ali još više me boli to što sam izgubio dio duše. Glazba je moja hrana - kaže dugogodišnji glazbenik, kantautor, svirač harmonike i pjevač, koji je trgujući često znao skinuti i vlastitu maržu da bi pravom ljubitelju mogao priuštiti to što želi.

- Znam što znači glazba, još uvijek se njome profesionalno bavim, a kad netko doista uživa, uživam i ja - riječi su velikog zaljubljenika u glazbu koji se u tim vodama našao prije više od pola stoljeća (s 11 godina), a od prvog honorara kupio je majci „špajz-servis“.

- Jedan od najboljih harmonikaša svijeta, Jovica Petković, koji ima svoju akademiju u Beču, pa Ratomir Petković, ili veliki klarinetist Spaso Berak, bili su moji učitelji. S njima sam nastupao - kaže Kemo.

No iako je kao trinaestogodišnjak pisao glazbu, tekst, svirao, pjevao i bio čudo od djeteta, uvijek se radije vraćao u rodni Bosanski, a kasnije i u Slavonski Brod. Sedamdesetih je snimio i prvu ploču, nakon čega je izdao i šest nosača zvuka, autor je stotinjak pjesama... Ipak je, kaže, postao svatovski svirač, jer voli izravan kontakt s ljudima.

- Uvijek sam svirao iz duše, svaka otpjevana riječ ima svoje mjesto, uživao sam s ljudima koji uživaju u pjesmi - kaže Kemo, prisjećajući se svoje majke koja je također svirala harmoniku kao prva žena na ovim prostorima.

- Sjećam se doživljaja kada sam snimio prvu ploču, kakvo je to ushićenje bilo i zato sam znao da je važno prodavati nosače zvuka - kaže on. A pri izboru su mu pomagali i dobri stručnjaci i prijatelji...

- Davor je iznimno dobro poznavao hip-hop, Duško i Vaga rock - nabraja Kemo, žalostan što je sve to prestalo. Često dođe u zatvorenu trgovinu i provodi po nekoliko sati prisjećajući se raznih situacija, kao kada je zarađivao svirkom da bi namirio režije za music shop. M.Radošević