VUKOVAR – U Vukovaru i Nemetinu bit će, 14. kolovoza, obilježena 21. godišnjica posljednje velike razmjene logoraša iz srpskih koncentracijskih logora, na dan kada je 1992. na slobodu pušteno 714 branitelja i civila. Prema odluci Hrvatskog sabora iz 2010. godine, taj se datum i službeno obilježava kao Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata.

– Kroz zatočeništvo je prošlo oko 30.000 osoba, branitelja i civila, osoba različite životne dobi, spola i vjere. Prošli su torture u logorima koji su 1991. i 1992. godine bili na okupiranim područjima Hrvatske, kao i na teritoriju Srbije, BiH i Crne Gore. U logorima je podleglo 300 ljudi, no procjene su da je oko 2.500 ljudi stradalo od trenutka zarobljavanja do dolaska u logore – kazao je uoči obljetnice predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Danijel Rehak.

HDLSKL od 1998. godine obilježava „dan logoraša“ s, kako je rekao, sjećanjem na proživljeni pakao i kao opomenu da se slično nikada i nikome više ne dogodi. Rehak napominje i da je većina logora(ša) službeno nepriznata jer ih nije evidentirao Međunarodni crveni križ (MCK), a pritom navodi i podatak kako je kroz razne logore, od radnih do sabirnih, prošlo i oko 3.000 žena i 500 djece koji i danas nose u sebi neizlječive traume.

– Neki od logoraša bili su zatočeni jedan dan, drugi tjedne ili mjesece, a najduže je u logoru bila tzv. somborska grupa, 707 dana. Imamo podatak da je najmlađi zatočenik bilo dijete od šest godina, dok je najstarijem bilo više od 90 godina – navodi Rehak.

U znak spomena na proživljeno, na „dan logoraša“ okupit će se u Hrvatskom domu Vukovar na svečanoj akademiji, potom će sudionici otići na mjesto razmjene u Nemetinu, i na kraju se zadržati u međusobnom druženju u Vukovaru.

– U logorima su ljudi mučeni i ubijani, bili smo broj koji može, a ne mora preživjeti. Za svaki od logora zajednička je bila nesaglediva ljudska patnja i stradanje – dodaje Rehak koji je u logorima u Srbiji nakon pada Vukovara 1991. sa suborcima proveo devet mjeseci.

Podsjeća i na to da je, kako sva ta stradanja ne bi bila zaboravljena, 1995. godine osnovan HDLSKL s namjerom zaštite logoraša kao jedne od najtežih skupina ratnih stradalnika. Ali jednako tako, i s ciljem da se prikupljaju svjedočenja o paklu logora zbog iznošenja istine i zbog toga da oni koji su odgovorni za logore i u njima počinjene zločine budu i izvedeni pred lice pravde. Rezultat takvog rada je i niz objavljenih knjiga s iskazima logoraša, dokumentima, fotografijama i skicama koje u HDLSKL-u opisuju kao dokazni materijal.