ĐAKOVO - Seljaci opet idu u prosvjede, no ovaj put ne otkrivaju njihov datum, punktove, način, računajući na efekt faktora iznenađenja.

Kažu, ovo su za njih odlučujući prosvjedi. Odlučili su to jučer na sastanku pri Odboru za udruge HPK u Zagrebu, pozivajući se na jedinstvenost. Kada prosvjeduje seljak u Njemačkoj, Francuskoj i drugdje u EU, prosvjeduje kratko no efektivno. Kada u nas iziđe na ceste, bila je dosadašnja praska, u pravilu izostaje masovnost, konciznost i sloga korpusa, okupi se tek šačica prosvjednika predvođena seljačkim vođom, na površinu ispliva nesloga, taština, glad za pet minuta slave, a nekoliko se traktora s rubnjaka ubrzo povuče u dvorišta i nikome ništa. To neslavno pravilo u novijoj hrvatskoj prosvjedničkoj praksi jedino je demantirao lanjski veliki prosvjed mljekara u Zagrebu zbog preniske otkupne cijene mlijeka. Na upornosti, odazivu i razlozima prosvjeda mljekarima treba čestitati, no ni taj prosvjed nije dobio političku podršku, niti postigao željenu cijenu za njihov mukotrpan rad, a završio je intervencijom policije, odvođenjima prosvjednika i prijavama. Građani su tada prosvjednike podržali noseći im hranu, napitke.

Od tog velikog “događanja mljekara” ponovno stara priča – nekoliko neuspijelih pokušaja seljačkih prosvjeda, a zbog još 40 posto neisplaćenih poticaja, preniske cijene pšenice od 1,05 kuna te, tvrde, nedostatka komunikacije s ministrom Jakovinom od kojeg traže i ostavku.

Ponovno su na ispitu nesloge/sloge, ali i nepodrške/podrške javnosti. Naime, dok je javnost disala s bunom mljekara, najavljeni novi seljački prosvjedi – da se iščitati na forumima i komentarima na društvenim mrežama - nemaju podršku dijela javnosti, iziritirane dosadašnjim prosvjedima, ali i temom poticaja, uz poruku “da i seljak solidarnije shvati trenutak u kojem se cijela nacija odriče sve više toga, živeći u velikoj nezaposlenosti, s malom ili neisplaćenom plaćom, na minimalcu, s ukinutim radnim pravima…”

Time se dio javnosti stavlja u otvoreni rat sa seljakom osjetljivim na svaku prozivku poticaja, za koje prosvjedi dosad nisu ispravili stigmu “novca s kojim seljak lijepo živi.” Iako su sudionici jučerašnjeg skupa najavili “novu stranicu” u seljačkim prosvjedima, ni oni nemaju jednak stav baš svih vođa; čelnik HPK Matija Brlošić je oprezan.

– UO HPK donijet će zaključak o njima i postupit ćemo prema njemu - kaže. “Zbog gotovo 40 posto umanjenih poticaja seljaci imaju pravo prosvjedovati”, ističe, “no, je li vrijeme za prosvjede – ne bih kalkulirao, ali sam mišljenja da ako se oni dogode, a ne budu masovni, to neće biti dobro za nas. To onda znači da je politika koju vodi aktualni ministar i Vlada dobra”, dodaje. Kaže, prosvjedi mogu biti uspješni ako na njih iziđe 10 posto korpusa. Ako se pri tome misli na broj od gotovo 100.000 korisnika poticaja, onda je to 10.000 prosvjednika.

– Svaki seljak na prosvjede treba povesti ženu, djecu… jer svi žive od istoga i napokon odaslati poruku da su poticaji strateško pitanje, a ne novac od kojeg seljak dobro, lagodno živi, već da je to novac kojim se može zadržati nivo proizvodnje, da njime domaći seljak naciji proizvodi dovoljno domaće, kvalitetne, pristupačne, zdrave hrane. Lijepo se to vidi kod mljekara – kako potpore padaju, tako pada i proizvodnja. Remećenjem poticaja, urušava se cijeli jedan lanac proizvodnje. Poticaji su u javnosti potpuno krivo prezentirani; od njih lagodno živi možda tek manje od 1 posto korisnika, a odašilje se sasvim kriva slika za sve korisnike tih potpora - kaže Brlošić.

Ove godine isplaćeno je 2,23 milijarde kuna potpora, a omotnica je 2,86 milijardi kuna, pa seljaci zahtijevaju isplatu još 600 - 700 milijuna kuna na to ime. Sve se ovo događa u trenutku kada su cijene žitarica za seljake katastrofalne u odnosu na ulaganja, a za njima je i nekoliko sušnih godina, pa to dodatno otežava stanje.