Cijene kruha i žitarica u Hrvatskoj su se približile europskom prosjeku, iako Hrvati pripadaju među najsiromašnije građane 28 članica EU.

U usporedbi s 11 bivših komunističkih država srednje i jugoistočne Europe, koje su danas u EU, kruh i žitarice skuplji su samo u Sloveniji. Čak i znatno bogatiji građani Velike Britanije i Nizozemske kupuju tu osnovnu hranu po nižim cijenama nego oni u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata za 2013. godinu.

Slično je s ostalim prehrambenim proizvodima, bezalkoholnim pićima, mesom, mlijekom, sirom i jajima. Cijene tih proizvoda u Hrvatskoj, ako se uključe i alkoholna pića, kreću se od 75 do 103 posto od europskog prosjeka. Hrana i bezalkoholna pića najskuplji su u Danskoj, gdje iznose 143 posto od europskog prosjeka, a najjeftiniji su u Poljskoj (61 posto). U Hrvatskoj su cijene hrane na razini od 92 posto prosjeka.

Istina je da su i hrvatske plaće - u bruto i neto iznosima, eurskim ili dolarskim - najveće među 11 "novih" članica EU, nakon Slovenije. To ne znači da hrvatski građani imaju najveći životni standard nakon Slovenije. Prema iznosu BDP-a po stanovniku, sve srednjoeuropske države pretekle su Hrvatsku, a kojoj su prije 20 godina gledale u leđa. Od naših građana danas su bogatiji građani svih 28 članica EU, osim Rumunjske i Bugarske. Osim toga, razina cijena u istočnom dijelu EU, od Estonije do Bugarske, niža je nego u Hrvatskoj, što znači da građani istočnog dijela EU za niže plaće i mirovine mogu kupiti više nego Hrvati.

To se najslikovitije vidi iz podataka o kretanju "aktualne osobne potrošnje" po stanovniku (AIC), koju Eurostat izražava u "standardu kupovne moći" (PPS), odnosno s pretpostavkom da u svim članicama EU postoje ista novčana jedinica i ista razina cijena. Budući da Hrvatska već pet godina ne može izići iz krize, njezina potrošnja po stanovniku pala je na 59 posto europskog prosjeka. Hrvati su prema osobnoj potrošnji treći od začelja ljestvice. U EU troše najmanje, nakon Rumunjske (48) i Bugarske (49).

Neznatno veću potrošnju od Hrvata imaju čak i Turci (60 posto prosjeka), koji se ne nalaze u EU, ali su prema kupovnoj moći pretekli građane svih balkanskih država, osim Grčke. Za usporedbu, najveću osobnu potrošnju u EU imaju Luksemburg (141 posto od prosjeka), Njemačka (121), Ujedinjena Kraljevina (120), Austrija (119), Švedska (118), dok su Italija i Španjolska pale ispod prosjeka.

Spomenuta razina potrošnje po stanovniku jest najrealniji pokazatelj materijalnog stanja građana pojedinih zemalja, pa prema tome i hrvatskih. Prema objašnjenju Eurostata, potrošnja po stanovniku (AIC) obuhvaća ne samo ono što članovi kućanstava sami financiraju iz plaća ili mirovina, nego se tu ubrajaju obrazovne, zdravstvene i druge usluge koje stanovnicima financiraju država i nevladine organizacije.