OSIJEK - Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava presudilo je u korist dvaju osuđenika za ratne zločine iz BiH jer ih je tamošnji sud osudio na temelju Krivičnog zakona BiH iz 2003., a ne prema Krivičnom zakonu SFRJ iz 1976., koji je vrijedio kada je djelo počinjeno, a koji predviđa blaže kazne. Utvrđena je povreda prava iz članka 7. Europske konvencije o ljudskim pravima te će osuđenom dvojcu BiH isplatiti i 20.000 KM sudskih troškova.

Sud u Strasbourgu utvrdio je da Abduladhimu Maktoufu, osuđenome na pet godina zatvora zbog sudjelovanja u otmici i zatvaranju petero civila, Hrvata, 1993. na području Travnika, te Goranu Damjanoviću, 2007. osuđenome na 11 godina zatvora jer je sudjelovao u premlaćivanju skupine Bošnjaka u Sarajevu, nisu bile osigurane efikasne mjere zaštite od izricanja teških kazni. Prema mišljenju domaćih pravnih stručnjaka, to će se uvelike odraziti i na Hrvatsku.

- Ova presuda otvara brojna pitanja, ali bi zasigurno morala promijeniti dosadašnju percepciju u smislu raznih kvazipravničkih tumačenja, tj. da ne postoji i nije moguća nikakva generalna iznimka od primjene pravila o zabrani retroaktivnosti. Ovakvi slučajevi događali su se i u RH. Naime, svi ratni zločini koji su počinjeni 1991./92. godine procesuirani su primjenom Osnovnog krivičnog zakona RH iz 1993., iako smo mi preuzeli Krivični zakon SFRJ - kaže osječki odvjetnik Radan Kovač. Dodaje da je, ako bi se postupci za ratne zločine ponovno vodili, ali prema odredbama KZ SFRJ, “zapovjedna odgovornost” sadržana samo djelomično, tj. KZ SFRJ ne poznaje pojam “zapovjedne odgovornosti”, koji je RH prihvatila, sukladno sa Statutom Međunarodnog kaznenog suda za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše SFRJ. “Ako poznati giganti pravnih misli ne dođu do spasonosnog zaključka da se ovdje ipak radi o konkretnom slučaju i da to nije moguće primijeniti na ostale istovjetne, bojim se da bismo se mogli suočiti s većim brojem obnova kaznenih postupaka”, kaže Kovač, koji dodaje da ne želi ni razmišljati što ova odluka može značiti za novi kazneni zakon, koji je stupio na snagu ove godine, i postupke koji traju.

I Senad Kreho, Damjanovićev odvjetnik, najavio je da će odmah podnijeti zahtjev za reviziju presude, a o tome zasigurno razmišljaju i ostali. Fikreta Ibrahimović, zamjenica zastupnice BiH pred Europskim sudom za ljudska prava smatra pak da to ipak ne znači ponavljanje postupaka vođenih pred tim sudom.

I hrvatski ekspert za kazneno pravo, odvjetnik Veljko Miljević kaže da presuda govori da je na dvojicu BiH državljana primijenjen zakon koji se na njih nije mogao primijeniti, koji je naknadno donesen. “Postoji opće prihvaćeno pravno načelo da se na počinitelje kaznenih djela primjenjuje onaj zakon koji je vrijedio u trenutku počinjenja. Ako se nakon počinjenja tog djela pa sve do donošenja presude zakon jednom ili više puta promijeni, onda se može primijeniti kasniji zakon, ali samo ako je on blaži za počinitelja. To je pravna tečevina i općeprihvaćeno pravno načelo, svagdje, a prije svega u Europi. To zahtijeva pravna sigurnost i pravna država”, kaže Miljević, dodajući da je sud u Strasbourgu utvrdio da se na ta događanja morao primijeniti Krivični zakon SFRJ jer glede maksimuma kazne nije bio ništa stroži, a glede minimalne kazne bio je blaži.

- Naravno da to ima pravnih implikacija na sve predmete s područja bivše SFRJ ako je na njih primijenjen zakon koji je naknadno stupio na snagu, a nije bio blaži od važećega u trenutku počinjenja djela. Istom pravnom logikom to se može primijeniti i na slučajeve ratnih zločina iz 90-ih godina u RH jer je s donošenjem “Božićnog Ustava” 22. prosinca 1990. ukinuta smrtna kazna, a maksimalna kazna počiniteljima kaznenih djela bila je 15 godina. Dopune i izmjene koje su naknadno stupile na snagu i kojima se nastojala popuniti praznina nakon ukidanja smrtne kazne, poput dugotrajne kazne zatvora od 20 ili 40 godina, naknadni su i stroži zakoni od Krivičnog zakona SFRJ, koji se trebao primjenivati dok nisu doneseni novi zakoni. U Hrvatskoj je ta rupa bila od šest mjeseci do godinu dana, upravo 1991. godine, u ratnom razdoblju - kaže Miljević.