U istarskom Svetvinčentu jučer je počeo 14. Festival plesa i neverbalnog kazališta, koji se odražva do 22. srpnja. U povodu toga razgovaramo sa Snježanom Abramović Milković, umjetničkom voditeljicom festivala.

Kako ste koncipirali ovogodišnji festivalski program?

- Kao i svake godine, važno nam je da predstave suvremenog plesa u svom koreografskom pristupu budu raznolike, tako da često prikazujemo i predstave koje koriste spoj plesa s videoinstalacijama, upotrebljavaju nove tehnologije ili rade na animaciji objekata, što pomiče granice doživljaja plesne umjetnosti, daje joj svojevrsnu dinamiku i predznak suvremenosti. Raznolikost ne znači nesistematsku šarolikost i isključivo animaciju turista ljeti, nego ozbiljan koncept prezentacije jakih autorskih imena na području suvremenog plesa. Do 22. srpnja prikazujemo po tri predstave dnevno. Festival je otvotila Jo Stromgren kompanija s predstavom Posveta ping-pongu, vrlo duhovita plesna predstava posvećena ping-pongu, dok ga zatvara Roberto Olivan čija je predstava A Place To Bury Strangers čudesno putovanje u strahove, tjeskobu i nesigurnost, ali i u nade, snove i utopijsku potragu za duhovnim oslobođenjem, s čime se suočava suvremeni čovjek.

Što je danas na programu?

Danas, 20. srpnja, ne treba propustiti Les SlovaKs, vrlo zanimljivu grupu slovačkih plesača sa stalnom adresom u Belgiji čija je predstava Fragments zabavna, puna plesnih bravura, izrazito izražajna, duhovita i dirljiva. Također, tu je multimedijalna predstava francuskog koreografa Fabiena Priovillea, nekadašnjeg plesača Lalala Human Steps iz Kanade, koji je zamolio kolege da sukreiraju predstavu kroz interakciju preko Skypa sudjelovanjem u prvoj digitalno proširenoj izvedbi uživo. Tu je i hrvatska plesna scena - Maša Kolar, Natalija Manojlović, Zagrebački plesni ansambl, Studio za suvremeni ples, grupa autorica okupljenih oko predstave Divna, divna, divna katastrofa, koja je interaktivna, suautorska predstava s elementima improvizacije, dokumentarizma i društvenog aktivizma, zatim Šikuti machine s angažiranim performansom Partida i tako dalje. Bit će jako intenzivno i zanimljivo, a svake večeri dio programa može se vidjeti besplatno.

S obzirom na rezanje sredstava za kulturu, suočava li se i vaš festival sa smanjivanjem budžeta?

- Naš budžet je, nažalost, godinama sve manji. Usprkos tome nismo nikada odustajali od nivoa i kvalitete programa i profesionalnog načina rada. Mi smo marljivi, pa se nadamo da će nam se neka vrata fondova ipak otvoriti, jer naš festival ima ozbiljan put i svoje djelovanje proširuje u rad Mediteranskog plesnog centra. U šali često znam reći da je Svetvinčent mini Avignon, iako je daleko od avignonskih uvjeta. Često sam isticala, još dok sam bila predsjednica UPUH-a, potrebu za financijskom i estetskom evaluacijom programa u Hrvatskoj, ali nadam se da će se s vremenom i to dogoditi. Kako se liberaliziralo kulturno tržište, ima jako puno kulturnih programa, i to svakojake kvalitete, a čak se minimalizirala važnost umjetničke kritike, tako da uz smanjenje sredstava i “poplavu” programa postoji opasnost od prosječnosti, ali to je tema za poseban razgovor.