ĐAKOVO – U Đakovštini je obavljeno više od polovine ovogodišnje žetve, a posljednjih dana posao kombajnera ometa kiša; samo u noći između ponedjeljka i jučerašnjeg utorka palo je sedam, a za vikend oko 30 litara. Iako je struka najavljivala da će žetva 2013. godine biti rekordna, s milijun tona uroda, ratari s terena poručuju da to ipak nije tako, žaleći se na obilne kiše, primjese, presitno zrno… Dosad obavljena žetva u đakovačkom kraju ukazuje na prosječan prinos od približno 4 tone po hektaru, uz napomenu da su primjese velike.

Zanimljivu situaciju “nudi” selo Koritna, u istočnoj Đakovštini, koje je ovih dana dalo i svoj rekordan prinos, ali i, neslavno, rekordnu primjesu.

– U našem selu rekordan je prinos od 6,5 tona po hektaru, no iz Koritne je i ratar s, na žalost, rekordnom primjesom od čak 27 posto! Drugim riječima, na 100 kilograma pšenice, to je čak 27 kilograma primjese. Spominje se cijena pšenice od samo 1,05 kn/kg, plus odbijanje troškova, i još vam tu bijelu primjesu, presitno zrno, oduzmu i ne vrate, a s njom seljak može svoju stoku hraniti! No otkupljivači je uzimaju sebi i hrane svoju stoku, i još nam to odbijaju od ionako preniske cijene pšenice - kaže ogorčeno Ivo Romac iz Koritne, apelirajući na otkupljivače da mijenjaju takvu praksu i da proizvođačima počnu vraćati njihovu primjesu.

– Pitanje je koliko te primjese završi u sivoj zoni i koliko mi time gubimo - kaže Romac.

U svezi s tom problematikom spominju se milijuni i milijuni za seljake izgubljenih kuna te tone i tone izgubljene robe.

- Izuzetno se teško vrši - dodaje Romac.

– Zrno je slabo i kombajn ga ne može izvršiti, pa i novi strojevi, kakav je naš. Na nekim parcelama podbačaj pšenice je i do 40 posto - upozorava Romac. Kaže, on po jutru neće imati ni 2,5 tona, pojašnjavajući to kašnjenjem u tretiranju.

Na sasvim drugom kraju Đakovštine, u Drenjanštini, Drenjanac Željko Fabric ostvario je prinos od 4,8 do čak 6,7 tona. Uspjeh je to veći što je to kraj na obroncima Papuka. Fabric je lani imao prinos od čak 7,8 t/ha. Primjesa mu je u granicama tolerancije, do 7 posto. Na praksu otkupljivača da primjesu zadrže sebi kaže:

- Problem je u navici koju je seljak dosad prešućivao, tolerirao. Otkupljivači naplaćuju svoje usluge, “lupaju” primjesu kakvu hoće te poslije prodaju mekinje po 2 kune i uvijek su u pravu, a u pravilu ih štiti politika. Prije sam radio u Austriji i ondje toga nema - kilogram pšenice je ondje toliko i gotovo; nema crne, bijele pšenice! Kada se oduzmu troškovi otkupa, primjesa i ostalo, neće to biti ni cijena od sramotnih 1,05 kuna nego ni od 95 lipa! Da imam primjesu od 27 posto, ja to ne bih ni vozio na silos nego odmah dao stoci. Naš seljak treba početi taktizirati sa svojom robom – nasipati žitom svaku šupu, svako skladište i čekati povoljnu cijenu, da nema redova ispred silosa i vage, pa će se onda obilaziti njega zbog pšenice, a neće on u redovima stajati pred pistama, i još za to biti sramotno nisko plaćen. Kada nas 95 posto ostane kod kuće, a ne s polja na piste, onda će oni obilaziti oko nas, a ne mi oko njih - kaže Fabric.