ŽUPANJA – Klimatske promjene, blaga zima i visoka razina podzemnih voda doveli su do prave najezde zmija. Kreću u potragu za partnerom i hranom, dok njihova aktivnost najviše zavisi od temperature okoline, pa ih se često može pronaći na otvorenim i osunčanim površinama. Bliski susret sa zmijama ovih je dana imalo nekoliko mještana Babine Grede.

– Radila sam u vrtu i zmija duža od metra prošla mi je kraj noge i odgmizala prema kanalu. Zgrozila sam se. To više što mi se i susjeda dan prije požalila kako je dvije sklupčane zmije zatekla u dvorištu, srećom pa su joj dječica bila u kući - rekla nam je kućanica Manda M.

Jedini hrvatski zmijolovac Darko Karamazan iz Šumeća kod Slavonskog Broda kojemu je Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša izdala posebnu dozvolu za premještanje zaštićenih vrsta zmija iz naseljenih područja u prirodu potvrdio nam je da je svakodnevno zatrpan pozivima građana koji stižu i noću. Zmije su se, kaže, ove godine namnožile, a jedan od razloga je i taj što su se naselja proširila prema prijašnjim staništima zmija. Uostalom, riječ je o životinjama kojima je drugi najveći neprijatelj čovjek, a kako su zaštićene, ne smiju se dirati ni ubijati. Budući da nema više ni lova (u kojem je iz prirode izuzimano i dvije-tri tisuće primjeraka godišnje), jasno je da ih ima više nego prije. Karamazan ističe da je najotrovnijom europskom otrovnicom, prema jačini otrova, no, srećom, količina je manja, proglašena posavska riđovka, koja se križala s bosanskom ljuticom. Stanište najljuće zmije otrovnice je područje od Nove Gradiške do Babine Grede, a zmija otrovnica ima i na županjskom i vinkovačkom području.

– Prije nekoliko dana riđovka je ugrizla jednu djevojku u Zbjegu u općini Bebrina. Sjedila je na klupi pred kućom i htjela je dohvatiti mobitel koji joj je ispao u travu. Zmija ju je ugrizla između kažiprsta i palca, no srećom pa je nedugo prije ugriza najvjerojetnije potrošila otrov, pa posljedice nisu bile ozbiljne - ispričao nam je zmijolovac. Upozorava na to da je problem s otrovnicama vrlo ozbiljan i da bi se lokalne vlasti, ali i država trebale uključiti u njegovo rješavanje.

– Svakodnevno mi i preko Centra 112 stižu pozivi uznemirenih građana kojima su u kuću, pomoćne prostorije ili dvorište ušle zmije, ali jednostavno nisam u financijskoj mogućnosti svaki put intervenirati. Nekada bih trebao prevaliti i stotinu kilometara, a troškove mi nitko ne pokriva. Nedavno sam išao u jedno dosta udaljeno selo, majci s četvero djece zmija je ušla u sobu i kada sam vidio u kakvim uvjetima žive, došlo mi je da im ostavim sto kuna, a ne da joj tražim novac za gorivo - ističe.

- Išao sam u ministarstvo, pokušao dogovoriti neko rješenje i ostao sam zaprepašten kada mi je gospođa rekla da su namjeravali problem riješiti izradom brošura pod nazivom 'Život sa zmijama' i podijeliti po naseljima na kritičnom području, na što sam se samo namijao i upitao je bi li njoj pomogla brošura kada bi joj u prostoriju ušla otrovnica - ispričao nam je Karamazan.

Hvatanjem zmija bavi se već 30 godina i do sada je uhvatio više od tri tisuće komada. Iako ima hvataljke, uglavnom to radi rukama. Nekada ih je, u vrijeme Jugoslavije, lovio za potrebe Imunološkog zavoda, koji je plaćao 20 njemačkih maraka za zmiju otrovnicu.