Magazin
SADISTI OKO NAS

Epidemija nasilja nad životinjama: I pse ubijaju, zar ne! Gdje je nestao čovjek?
Objavljeno 15. lipnja, 2013.
LEdena okrutnost: Sve je više slučajeva neshvatljivog iživljavanja

Da ljudi nekad mogu biti okrutniji od divljih zvijeri, osvjedočili smo se bezbroj puta. I to u miru, a ne u ratu. I to ne samo jedni prema drugima, dakle čovjek prema čovjeku, nego i u situacijama kad za “protivnika” imaju svog donedavno dragog i milog kućnog ljubimca, na kome su, kad im padne mrak na oči, kadri iživljavati se na doista jezovit način, kao u nekom strašnom hororu.

Najčešće, u navali ljudskog bijesa umjesto ljudske humanosti, stradavaju psi, mačke, a nisu rijetki ni oni koji se okomljuju i na sve druge nemoćne životinjice koje drže u stanu da im uljepšaju život dok im nešto u glavi ne pukne pa ih zatuku lopatom, metlom ili nožem.

Takvih su vijesti pune crne kronike. Eto, nedavno je protiv nekog 50-godišnjaka iz Kutjeva podnesena kaznena prijeva jer je u svom dvorištu udarcima lopate u glavu usmrtio psa. Tip se s nesretnim četveronošcem obračunao još u veljači, no sad ga je stigla ruka pravde i prijeti mu kazna do jedne godine zatvora. Takav čin nasilja u Zakonu tretira se kao kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja.

Psi i mačke nerijetko stradavaju pred Novu godinu, kad je bacanje petardi “normalno” stanje uma kod starih i mladih. Još pamtimo slučajeve s konca prošle godine kad su primjerice u Puli i Zagrebu neki neljudi iz čista mira ubili pse petardama. Konkretno, luđaci su upalili velike petarde, stavili ih u usta nekoliko pasa i pritisnuli mu čeljust. Fotografije raznesenih njuški i izbijenih očiju ponuđene su na uvid voajerskoj znatiželji čitatelja internetskih portala. Užas!

MORALNA NAKAZA

U spomentom slučaju policija se potrudila brzo pronaći ubojicu, no mnogi počinitelji zločina ostanu nepoznati, ali zato psi uokolo padaju mrtvi. Devetnaestogodišnjem mladiću iz Zagreba prijeti kazna do godine zatvora. No, poznavajući naše sudstvo, zanemarive su šanse da će ta moralna nakaza uopće biti kažnjena. Tako to ide, malo krvavih slika da se podsjetimo da smo još uvijek ljudi, da nismo kao "oni", malo zgražanja nad monstrumima i onda nam se već ponudi nova crnokronikaška doza adrenalina. Razrješenje slučajeva najveće okrutnosti, to je poglavlje koje obično promakne - zato jer je rijetko spektakularno. Svede se na uvjetnu kaznu, na pomilovanje zlostavljača životinja.

Osim prema psima, ljudi se stravično ponašaju i prema kravama. Upamćeni su slučajevi umiranja stotina krava na Lonjskom polju, kod Sunje, 2010. godine, zbog zanemarivanja u ishrani, kao i skandal s poduzetnikom koji je od pitoresknog hrvatskog mjestašca Jošani, kroz koje prolazi državna cesta Split - Zagreb, napravio poprište zločina prepustivši desetke krava (koje je kupio novcem od državnih poticaja za stočarstvo) gladi i smrti. Njihova tijela ostavio je da trunu na kiši i blatu svoje farme strave, blagoslovljene milijunima iz centralne blagajne.

- Nije to jedini slučaj. Gotovo navlas ista stvar dogodila se onim konjima u Bregani, koje je vlasnik zanemario nasmrt, no sudac je odbacio kazenu prijavu jer jednostavno nije imao sluha za taj problem, kaže Luka Oman iz Prijatelja životinja, napominjući kako su takvi ispadi nehumanosti prema životinjama i slabijima stalno mjesto u biografijama masovnih ubojica.

SAMILOST SVIMA

Okrutnost današnjih zlatnih gradskih momaka prema psima i probitačnih farmera prema kravama, zapravo je jedno te isto. A kad tko izrazi zabrinutost za tretman životinja, uvijek se nađe značajan broj onih koji će pripomenuti da ima i prečih stvari, da treba, primjerice, pomoći djeci koja su također izložena lošem tretmanu. Taj je argument promašen - jer biti dobar prema životinjama ne isključuje dobrotu prema djeci, štoviše, samilost prema svim bićima opća je bitka za čovjeka. A na koncu, svi spomenuti i oni nespomenuti događaji svode se na istu stvar - na nehumani odnos čovjeka prema drugim vrstama, u konkretnim primjerima prema životinjama.

Ne treba više od prelistavanja crne kronike da se zaključi kako je nešto uznemirujuće krivo u suvremenom društvu. Učestalost neshvatljivog sadizma, iživljavanja, okrutnosti, čini se da se stalno povećava. Pogledajte oko sebe. Obijest malih nasilnika u osnovnim školama, povampirenje tinejdžera koji, kao u Pekićevom romanu "Besnilo", iz čista mira prebijaju slabije od sebe, ponekad i nasmrt (kao Luku Ritza), pa onda dvonoga čudovišta koja zlostavljaju u četiri zida i njihovi tihi pomagači koji gledaju svoja posla.

DOBRI I ZLI

Gdje je pritom nestao čovjek? To je pitanje danas aktualno kao ekonomska kriza, kao stopa nezaposlenosti. Je li pritisak ekonomske nesigurnosti i neimaštine poticaj sve raširenijoj nečovječnosti? Nebojša Buđanovac, psiholog i socijalni pedagog s dugogodišnjim isustvom rada s mladima, daje niječan odgovor.

- Nije okrutnost u porastu zbog nezaposlenosti i besparice. To su samo izgovori. Društvene okolnosti nikad nisu opravdanje za nasilje i zločin, jer ima mnogo ljudi koji će u istim takvim okolnostima ostati normalni, humani. Dobar primjer za to je rat - ta ekstremna situacija iz nekih je ljudi izvukla ono najbolje, to su bili heroji u ratu, dok su se drugi ponašali kao sadisti i dali na volju onim najmračnijim porivima. Izgovora, dakle, nema. Okrutni ljudi su oni koji imaju sadističke crte, sociopatske anomalije osobnosti, kaže Buđanovac i objašnjava, na tragu Scotta Pecka, autora knjiga "Ljudi laži" i "Put kojim se rjeđe ide", kako je izvor zla u čovjeku spremnost da žrtvuje cijeli svijet da bi sačuvao svoj ego koji je bolestan.

- Ljudi muče i iživljavaju se na slabijima kako bi dobili osjećaj moći, kako bi sačuvali krhki truli konstrukt vlastite ličnosti. To vrijedi za sve vrste okrutnog ponašanja, od najobičnijeg otresitog ispoljavanja frustracije prema drugim ljudima do sadizma prema životinjama. Razlika između dobrih i zlih ljudi je to što zli, umjesto da se suoče s vlastitim unutrašnjim demonima, okreću to prema van, prema drugima, zaključuje ugledni hrvatski psiholog.

Buđanovac nije sklon tezi da je tvrdih duša danas više nego prije, ni da je "nestao čovjek", kako je to u stihu svoje poznate pjesme sročio Goran Bare. “Okrutnosti je bilo uvijek, to nije specifičnost ovog vremena, samo se danas sve više čuje za takve slučajeve jer informacije teku. S jedne je strane to, naravno, dobro. S druge strane, okrutni ljudi mogu svojim zlodjelima potaknuti druge okrutne ljude da se ohrabre i tako nastaje domino-efekt”, upozorava Buđanovac, čiju tezu dokazuje i podatak da je 19-godišnji zagrebački ubojica psa zapravo kopirao čin svog uzora, Puljanina.

DOBA DIVLJAKA

Luka Oman želi na stvari gledati pozitivnije. Zadovoljan što je policija u slučaju ubojstva psa u Zagrebu bila učinkovita u hvatanju počinitelja, priželjkuje da će i sudstvo pokazati veći sluh za kažnjavanje takvih djela.

- Bilo bi sramotno za državu da taj čin ostane nekažnjen, jer svaki put kad netko ostane nekažnjen, to je zeleno svjetlo i za druge nasilnike, kaže Oman, koji ne želi previše isticati negativne slučajeve, poput onih kad policija ismije građane koji prijave nasilje nad životinjama, jer "imamo mi i važnijeg posla", a nada se i da će državne institucije polako početi shvaćati da je takva pasivnost i nezainteresiranost zapravo posredno sudjelovanje u zločinu.

Darko JERKOVIĆ/Maja HRGOVIĆ
STRAVA U ŠVEDSKOJ
Mravojeda i kozu zatukli palicama

Ne zlostavljaju se životinje samo u Hrvatskoj. Ta je “praksa” udomaćena i drugdje u svijetu. Primjer iz Švedske također je dramatičan. Javnost je bila šokirana kad je Caroline Ryding, nekadašnja zaposlenica zoološkog vrta u Norrköpingu, ispričala što se događalo na njezinom bivšem radnom mjestu. “Kozu i južnoameričkog mravojeda zatukli su bejzbolskom palicom. Nisu ih imali gdje držati, ali nisu imali novca da za to angažiraju veterinara. Vlasnici su nam naredili da šutimo, s obzirom na to da je sve što su učinili protuzakonito”, tvrdi Caroline, te dodaje kako je i jedno mladunče lava uginulo od gladi. Njezine tvrdnje provjerava inspekcija, koja do sada, u nekoliko navrata, u tom zoološkom vrtu nije uspjela naći nepravilnosti.

SLUČAJ BORKOVIĆ
Farma strave ili podmetanje?

Nedavno je na YouTubeu “procurila” videosnimka s farme Branka Borkovića u Prečnom, kod Ivanić Grada, na kojoj se vidi kako čopor gladnih pasa čereči malaksalog privezanog konja. Slučaj je podigao veliku prašinu, na farmi se pojavila policija i veterinarska inspekcija, podnesena je kaznena prijava protiv Borkovića. On pak odbacuju svaku krivnju i izjavljuje da su mu cijelu priču podmetnuli oni koji ga ne vole. Mršavi psi zapravo nisu izgladnjeli psi, nego je to takva pasmina, a ozlijeđenu kobilu nisu jeli, nego su joj pokušavali pomoći, pojasnio je svoje viđenje situacije Branko Borković. Epilog slučaja se očekuje...

Jose Jimenez, nogometaš argentinskog kluba Bella Viste, uhvatio je psa zalutalog na teren i bacio ga na ogradu igrališta. Pas je jedva preživio, a Jose je dobio crveni karton...

POVIJESNA PRESUDA
Mučitelju pet mjeseci zatvora

Od okrutnih ubojstava životinja, još se pamti ono kad je izvjesni Ostoja Babić, obiteljski čovjek iz Zagreba, sjekirom ubio psa. Tada je, 2006. godine, sutkinja Jasna Zoretić donijela povijesnu presudu, poslavši mučitelja u zatvor na pet mjeseci. Danas, iako provedba zakona u mnogočemu zapinje, osuda zločina je glasnija, a javnost u toj osudi složnija: tako su anonimni donatori nedavno skupili 18 tisuća kuna za nagradu onome tko se odvaži reći tko je ubio psa Bebu u Zagrebu.

11

slučajeva mučenja životinja prijavljeno je u Hrvatskoj 2012., od toga devet je riješeno