TvObzor

FEĐA ISOVIĆ
Još mi se Fazlinovići motaju po glavi
Objavljeno 14. lipnja, 2013.
Inspiracija dolazi iz potrebe da nešto radiš, pa ja tako sjednem i radim i iz toga rada nastane ideja.

U Bosni je ultimativna faca, u Hrvatskoj je serija za koju potpisuje scenarij, 'Lud, zbunjen, normalan', srušila sve rekorde gledanosti. On je Feđa Isović, kako sam priznaje, muškarac u krizi srednjih godina koji samo jako voli ono što radi, a rezultati govore da radi jako dobro. Punih sedam godina živio je uz Fazlinoviće i potpisao šest sezona s više od 150 epizoda. U posljednjoj epizodi, koja u Hrvatskoj još nije emitirana, Fazlinovići, navodno, pogibaju. No što ako nisu poginuli i serija dobije nastavak? U svakom slučaju, ove nas jeseni očekuje borba za gledatelje kakva se u ovoj regiji još nije dogodila. Na RTL Televiziji kreće nova serija 'Kriza', koju scenaristički potpisuje Isović, redateljski Elmir Jukić, a produkciju radi FIST, dakle - identična ekipa koja stoji iza serije 'Lud, zbunjen, normalan'. Oni su svjesni da bi se mogli boriti sami protiv sebe, ali na to su spremni jer svi redom vjeruju u novi, kako ga vole nazivati, urbaniji projekt od dvanaest epizoda čiju glumačku ekipu predvode Nikola Kojo i Enis Bešlagić. Serija 'Kriza' inspirirana je istinitim događajima, ali kako Isović kaže, nije istinita.

Otkud inspiracija za seriju?

- Da odmah nešto riješimo. Mislim da je inspiracija precijenjena i da je ona samo izgovor. Često pisci znaju reći da po inspiraciju odlaze u kafanu. Inspiracija dolazi iz potrebe da nešto radiš, pa ja tako sjednem i radim i iz toga rada nastane ideja. Tako je i ideja za ovu seriju nastala iz mog života. Moji prijatelji i ja imamo bend 'Karne', i u nekim smo tim godinama koje se zovu - srednje godine. I dok mi sviramo zbog druženja i ljubavi prema glazbi, moji likovi osnivaju bend kako bi lakše došli do žena, odnosno do seksa.

Karakterizacija likova podsjeća na “Dva i pol muškarca”?

- Apsolutno, i na 'Dva i pol muškarca', ali i na 'Kako sam upoznao vašu majku' te na sve ostale serije koje volimo. U sitcomu ne možete pobjeći od onog što već postoji, može se samo dodati nešto svoje i nadograditi te prilagoditi za tržište kojem je serija namijenjena.

Ovo mi je osvježenje

Pretpostavljam da će vam “Kriza” biti pravo osvježenje nakon “Lud, zbunjen, normalan”?

- Moram priznati da je lijepo bilo osloboditi se Fazlinovića i prijeći na neko drugo prezime, neke druge karaktere. Pa da, ovo na neki način i jest osvježenje.

Hoće li vam Fazlinovići nedostajati?

- Oni su dio obitelji, posljednjih sedam godina stalno su sa mnom i čini mi se da ih se još uvijek nisam oslobodio. Još se motaju po mojoj glavi.

Navodno je “Kriza” vrlo slična seriji “Lud, zbunjen, normalan”?

- Dramaturški je potpuno ista. Riječ je, naravno, o drugim karakterima i drugoj generaciji. Serija Nove TV pokrivala je velik opseg generacija, a u 'Krizi' je riječ o ljudima od 40 do 50 godina. U dramaturškom smislu, riječ je o komediji zapleta, odnosno priča, jednako kao što i u 'Lud, zbunjen, normalan' zavisi od samog scenoslijeda, odnosno situacije u kojoj se karakteri nalaze, a ne njihova dijaloga. Ako napraviš smiješnu situaciju, onda ne trebaš ni pisati dijaloge, glumci će ih donijeti.

Pretpostavljam da je velika čast što je Nikola Kojo pristao glumiti u seriji čiji scenarij potpisujete. Kako ste došli do toga da baš njemu date ulogu samohranog oca koji zapada u krizu srednjih godina?

- Ima nekoliko stvari koje su jako važne kad proizvodite seriju. No dvije najvažnije su tekst na prvom mjestu i glumačka podjela na drugom. Punih šest mjeseci mi smo razgovarali i o podjeli, a puno se vina i piva popilo pričajući. 'Prevrtjeli' smo cijelu regiju razmišljajući tko bi mogao što glumiti. Kad gledam sirovinu i montirane materijale, jako sam sretan što to vino i pivo nisu uzalud ispijeni. Imamo sjajnu podjelu i kad pogledate prvu epizodu, sami ćete se uvjeriti da su oni to što glume.

Rekli ste da je ideja za seriju potekla iz vašeg benda “Karne”. Kako ste uopće došli na ideju da osnujete bend?

- Našli smo se jednog dana potpuno neobavezno kod mene u podrumu da pijemo pivo i pomalo sviramo. To nam se u jednom momentu učinilo kao puno bolja zabava nego da sjedimo u kafani i pričamo o politici. Potpuno neočekivano, dogodilo se sve ono poslije, album, spotovi, koncerti. Nismo to očekivali, niti smo to htjeli, željeli smo samo svirati i imati dobar razlog za druženje uz pivo. Mi smo jednostavno pronašli lijep način za provođenje četvrtkom navečer. Netko četvrtkom ide na nogomet, a mi imamo probu.

Humor crpim iz rada

Koliko uspijevate održavati probe s obzirom na činjenicu da ste “razbacani” po regiji?

- Iako većinom živi u Zagrebu, Goran Navojec je često na probama, Miraj je trenutno u Americi, ali puno smo truda uložili u bend i njih dvojica bila su na dugotrajnim probama. Dobro smo uvježbani i dovoljno je da se nađemo nekoliko puta prije nastupa i sve ide kako treba.

Hoće li Navojec dobiti ulogu u seriji?

- Neće. Karne imaju osam članova, u seriji bend ima samo četiri člana. Svih naših osam karaktera je sabijeno u ova četiri. Svaki karakter ima od svakog od nas ponešto, nema ni jedan koji je isti u stvarnom životu i u seriji. Uostalom, ne bi bilo ispravno da Navojec i Grbić glume u seriji. Puno je bolje da iz likova koji oni jesu pravimo druge likove. Ova serija je samo inspirirana istinitim događajima, ona nije istinita.

Serija govori o krizi srednjih godina, kako se ona očituje kod vas?

- Najavna špica kaže: 'Kupio sam motor, ofarbao kosu, makazice imam za dlake u nosu.' E, pa ja nisam kupio motor, ali makazice imam. Eto, samo toliko se ta kriza očituje kod mene. I to što sviram u bendu.

Odakle crpite humor?

- Osobno humor crpim iz rada. Postoje dvije vrste humora, humor za kafanskim stolom i televizijski humor. Ovaj prvi je posebna vrsta humora koja je sjajna i ja uživam u njoj. Televizijski humor je nešto posve drugačije i proizlazi iz napornog rada. Ako je ono što radim duhovito, onda je to zato što jako puno radim. Privatno nisam duhovit frajer za kafanskim stolom, ali zato znam puno duhovitih ljudi; neki od njih su sa mnom u bendu.

Kažete da puno radite. Koliko je to sati dnevno, kad uopće pišete?

- Pisati počnem u šest ujutro. Da bi to bilo moguće, spavati idem već oko osam ili devet navečer. Inače sam lijen čovjek, ali volim posao kojim se bavim i pišem deset sati dnevno. I ne vjerujem u one priče da piscima treba mir da bi pisali. Prvu sezonu 'Lud, zbunjen, normalan' pisao sam čuvajući dvoje djece u pelenama dok mi je žena radila. Ja se jednostavno isključim i posvetim poslu. Stoga se ni ne smatram umjetnikom nego fizičkim radnikom.

Ja sam kompliciran frajer

Kad ste uopće spoznali da ćete postati scenarist?

- Ja sam kompliciran frajer, pa tako je i moja karijera kao scenarista i počela. Studirao sam na Likovnoj akademiji i to je trebao biti moj prvi poziv. Budući da tijekom rata nije bilo struje i nisam znao što bih radio, napisao sam roman koji je pročitao moj prijatelj, pokojni poznati bosanskohercegovački redatelj Benjamin Filipović. Nakon što je pročitao što sam napisao, rekao je da idemo raditi film. Nakon rata otišli smo na Korčulu i počeli zajedno pisati scenarij za film 'Dobro uštimani mrtvaci'. Prije toga nisam niti znao kako se scenarij piše, ali na Korčuli se za mene sve promijenilo i tada sam shvatio da to volim.

Vratimo se mi humoru. Može li se reći da je humor najisplativiji bosanski proizvod?

- Jest, ako bi se prodavao humor za kafanskim stolom, ali to se ne prodaje. Bosanski humor nije toliko značajan koliko ljudi u regiji misle, on počinje i završava u stvarnom životu, a ne na televiziji i filmu. Ako sve dobro sagledate, shvatit ćete da Bosna nije imala uspjeha u komičnim televizijskim serijama, a o igranim komedijama da ne govorimo. Međutim, gledao sam sjajne filmske komedije koje su došle iz Srbije, od 'Maratonaca' pa nadalje, ili iz Hrvatske, od Brešanovih filmova 'Maršal' i 'Kako je počeo rat na mom otoku' pa nadalje. Sjajne komedije dolazile su iz Hrvatske i Srbije, ali ja se ne sjećam ni jedne koja je došla iz Bosne i Hercegovine. Bosanski humor je životan, ali nije imao nekog uspjeha u filmskom smislu.

Ali kad govorimo o humoru na ovim prostorima, vezujemo ga uz Bosnu...

- Sjećam se vremena kad je postojao samo hrvatski televizijski humor, postojali su Miljenko Smoje, 'Malo misto' i 'Velo misto'. U vrijeme emitiranja 'Malog mista' ulice na prostoru cijele bivše Jugoslavije bile bi prazne. Sjećam se vremena kad je jako popularan bio srpski humor, kad su postojali 'Pozorište u kući' i 'Bolji život'. Sada imamo televizijski humor koji dolazi iz Bosne i Hercegovine i sasvim je izvjesno da ćemo iduće godine možda imati takav humor iz Ljubljane. Uvijek je pitanje autora koji u jednom trenutku naprave dobru stvar. To se može dogoditi u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Beogradu ili Nišu. Svaka će generacija pamtiti jedan dio regije.

Dakle, ne vjerujete u one floskule da su Bosanci duhoviti, a Hrvati su cijepljeni protiv svake duhovitosti?

- To je potpuno besmisleno. Mi smo od jedne majke, jedno dijete, i Srbi, i Hrvati, i Bosanci. Razlike među nama su jako male i samo ih mi osjetimo. Nitko, primjerice, iz Švedske ne može osjetiti razliku između Hrvata, Srba i Bosanaca.

Razgovarala: Ana BRAŠKIĆFoto: RTL TELEVIZIJA

Bosanski humor

Bosanski humor i nije toliko značajan koliko ljudi u regiji misle. on počinje i završava u stvarnom životu, a ne na tv-u i filmu

Lako je pisati za Koju i Bešlagića

Koliko dopuštate da vam se upleću u scenarij?

- Sve što znam o poslu naučio sam od Benjamina Filipovića. Tko ga je poznavao, zna da je bio redatelj koji bi na setu poslušao svakog, pa i osobu zaduženu za kabele. Tako se i ja trudim biti otvoren. Scenarij se na setu ne može mijenjati, ali se mogu mijenjati replike, no to mora biti pod kontrolom redatelja. Ako izostavite jednu riječ u nekoj sceni, može nastati dramaturški problem u drugoj sceni. Glumac mora znati “donijeti” tekst, a ne ga samo izgovoriti. Sretan sam što radim s odličnim glumcima i jako je lako pisati za Nikolu Koju i Enisa Bešlagića. Oni se tako lako pretvaraju u likove koje glume da mi se ponekad čini da je dovoljno napisati situaciju, a oni će sami donijeti dijalog.

NAJČITANIJE IZ RUBRIKE
DanasTjedan danaMjesec dana
Što su vaši prijatelji čitali na Glasu