U rubrici Laganini nastavljamo seriju ležernih i opuštenih subotnjih intervjua sa zanimljivim osječkim "facama", u kojima ovaj put skupljač loptica Tomislav Levak pokušava iz svoje sugovornice izvući stvari koje su o njoj do sada bile manje poznate javnosti.

Idućeg tjedna kreće na seriju teniskih turnira na travi, a uskoro će i proslaviti 17. rođendan pa je red došao na Donnu Vekić, trenutačno najbolje plasiranu hrvatsku tenisačicu i već svjetsku zvijezdu. Zahvaljujući njezinoj susretljivosti i susretljivosti njezinih roditelja, ulovili smo je u Osijeku između silnih putovanja, treninga i turnira. Prvo nas je, naravno, "rasturila" na teniskom terenu, onda nam je pozirala s londonskim suvenirima i u Mandžukićevom dresu, zatim smo šetali po Trgu slobode i jeli Ledo sladoled pa nas je upoznala s voljenim ćukom Hickom, a na kraju smo popili vodu u Cookie caffeu. Prije povratka treninzima u opuštenom razgovoru, u svom veselom stilu, otkrila nam je "drugu stranu Donne".

Donna, imaš zanimljivo ime, kao stvoreno za zvijezdu. Tko je "kriv" za njega?

- Tata. Meni se sviđa, baš je jednostavno, a opet neobično. Zašto mi je dao takvo ime – e, to trebaš pitati njega.

Je l' ti možda jedan od najdražih sokova - Dona? I kojeg okusa?

- Ha-ha-ha... Zapravo, moram priznati, nikada nisam čula za njega. To je vjerojatno neki "stariji" sok.

Tko pjeva pjesmu "I had a girl, Donna was her name..."? I u kojem filmu?

- Joj, to ne znam, ali na jednom turniru u Mariboru bio je jedan čovjek koji mi je uvijek pjevao tu pjesmu, svaki put kad me vidio. To mi je bilo baš simpatično.

Richie Valens, a film je "La Bamba", čisto da znaš. Jesi li ikada razmišljala promijeniti ime u Madonna? Ili Londonna?

- Ha-ha-ha-ha.... Sad si me nasmijao. Madonna mi je O.K. pjevačica, ništa posebno, no znam da je tata voli. To je možda i bio razlog za moje ime... Nisam nikada razmišljala o promjeni imena, ali mogla bih postati Londonna kad i ako osvojim, recimo, Wimbledon.

Ili još bolje – Wimbledonna! (smijeh) Evo, vani smo "sredili" i londonsko vrijeme, kišicu i to. Zašto toliko voliš London, i što ti se najviše sviđa u njemu?

- Već nekoliko godina praktički živimo u Londonu, jer je tamo moj trener David Felgate. Super je kao grad, a i tamo već imam svoje društvo pa ga najviše zato volim. Teško mi je izdvojiti što je najbolje. Ne znam zašto svi misle da je vrijeme tamo tako loše? Pa i nije baš tako, ima i sunca.

U kojem si dijelu Osijeka odrasla? Koliko ti nedostaje rodni grad?

- Odrasla sam na Mačkamami i nekada mi fali Osijek. No, već sam se navikla putovati, a ovdje dođem često, najviše kako bih vidjela svoju obitelj i rodbinu koji su još tu. Inače, najveća potpora su mi mama Brankica, tata Igor i brat Bruno koji ide u 7. razred osnovne škole. I bake Lidija i Milica.

Otkrij nam koja ti je najdraža ili najljepša lokacija u Osijeku?

- Hmmm... Promenada mi je baš lijepa. Tamo volim otići kad stignem.

U koju srednju školu ideš, i na koji način ipak uspijevaš polagati ispite? Izlaze li ti nastavnici u susret?

- Idem u privatnu gimnaziju Gaudeamus. Nastavnici dosta traže od mene, ali mi i puno pomažu, kao i kolege učenici, kada dođem polagati ispite iz nekih predmeta. Nije mi lagano, no sve ipak uspijevam držati pod kontrolom. Odlična sam učenica, a dosta, recimo, volim biologiju. Matematiku također shvatim dosta brzo, ali mi je hrvatski jezik dosta težak, posebno otkada sam u Londonu, Zato jako dobro znam engleski.

Očekivano. Jesi li možda oslobođena tjelesnog odgoja? Ono, doneseš ispričnicu od hrvatske teniske reprezentacije?

- Ha-ha... Ne, ali kada god pobijedim, to mi je još jedna petica u imeniku. Zato iz tjelesnog imam najviše petica.

Koliko treniraš dnevno, i na koji način? Kad nije turnir, naravno.

- Pa ja treniram u biti 24 sata dnevno jer kada završi trening na terenu, imam mnogo drugih obveza – kondicijske treninge, istezanja, masaže kod fizioterapeuta, poseban režim prehrane... Ali čistog tenisa imam jedno 4-5 sati dnevno.

Da, vidio sam koliko je naporan jedan tvoj trening. Imaš li osjećaj da u životu gubiš nešto bitno zbog tenisa, i to u ovako ranoj dobi?

- Znam da se odričem mnogo toga, ali mislim da dobivam mnogo više nego moji vršnjaci koji redovito idu u školu i to. To mislim u životnom smislu jer vidim cijeli svijet, upoznajem stalno nove i zanimljive ljude.

Kako se opuštaš u slobodno vrijeme? Izlaziš li ikada van navečer?

- Nekada da, ali više na neke večere i mirnija druženja. Ima nekoliko super restorana, primjerice, u Londonu na Picadilly Circusu i Leicester Squareu. Ima i jedan odličan sportski bar, zove se Ping, gdje imaju ping-pong stolove, tamo volim otići s ekipom. No, nikada ne ostajem dugo vani, nema toga ako se misliš ozbiljno baviti profesionalnim tenisom. Iskreno, mene to baš i ne privlači.

Cigarete i alkohol su vjerojatno stran pojam u tvom životu. Postoji li ipak išta nezdravo što voliš popiti s vremena na vrijeme, u prihvatljivim količinama? Možda neki koktel?

- Ha-ha... Da, da, jedan uvijek prije meča za opuštanje... (smijeh) Šalim se. Pa jedini "koktel" koji za mene postoji je šampanjac nakon nekog osvojenog turnira. Tada bude jako sladak. Kavu baš baš ne volim, a ne pijem ni čaj. Posebno me nikako ne privlači onaj engleski s mlijekom. Najviše pijem samo vodu.

Podijeli s nama najveću pobjedu i najgori poraz u dosadašnjoj karijeri?

- Mislim da mi je najveća pobjeda ona ove godine u 1. kolu zadnjeg Australian Opena protiv Andreje Hlavackove. Najveći uspjeh mi je vjerojatno Challenger u Istanbulu, vrijedan 50.000 dolara, osvojen prije nekoliko tjedana. Uh, a najgori poraz bio mi je u 3. kolu kvalifikacija za US Open od Rumunjke Gallovits-Hall. U tom meču čak sam vodila 6:2 i 2:0, bilo je gusto i ipak sam izgubila... Treće i zadnje kolo kvalifikacija, tako blizu glavnog turnira, a opet tako daleko... Poslije je bilo suza, suza i suza.

Koja ti je najveća ambicija u karijeri, pojedinačno i ekipno?

- Pojedinačno, naravno, biti broj 1 u svijetu i osvojiti Wimbledon. A ekipno želim osvojiti Fed Cup s hrvatskom reprezentacijom. Nisam baš još razmišljala što ću nakon završetka karijere, ali voljela bih na neki način ostati u sportu. Jedino ne kao trenerica jer ne bih imala strpljenja za to. Ipak je lakše igrati.

Jesi li ikada imala "teniski lakat" ili neku drugu ozljedu?

- Prošle godine imala sam manjih problema s laktom, ali to sam uspjela riješiti nakon što je završila prošla sezona. Svi smo nekada sitnije ili jače ozlijeđeni, ali, srećom, ništa teže nije bilo.

A koji ti je najdraži udarac u tenisu?

- Forhend. Nekako se najjače osjećam i da s njim mogu kontrolirati igru.

Bi li se ikada kladila na neki teniski meč, posebno na svoj?

- Ne. Imamo strogu zabranu klađenja od svjetske teniske federacije, a to me baš i ne zanima. No, znam da se dosta ljudi kladi na mene pa me proklinju ako izgube. Bilo je tu i svakakvih komentara na forumima, ali se pokušavam ne obazirati.

Znaš li kojeg je proslavljenog hrvatskog nogometaša "otkrila" tvoja baka Lidija?

- Kako ne, Davora Šukera. Upoznala sam ga i mislim da je odličan sportaš i svaka mu čast na svemu što je napravio u svojoj karijeri. Nadam se da ću jednoga dana u svijetu postati poznatija čak i od Šukera.

I ja se nadam. Čuo sam da voliš i neke druge hrvatske nogometaše.

- Da, Marija Mandžukića i Luku Modrića. Posebno čestitam Mandžukiću jer je zabio gol u ovogodišnjem finalu Lige prvaka.

No, navijačica si jednog drugog, svjetski poznatog kluba. Zašto?

- Da, Real Madrida. Još kad sam bila mala, Davor je igrao za Real, a tata je s njim dobar prijatelj. Valjda je to došlo samo po sebi.

Da sam ti na intervju došao u dresu Barcelone, je l' bi razgovarala sa mnom?

- Ne! Nema šanse! Ponekad mi na turniru priđu i autogram traže fanovi koji imaju na sebi dres Barcelone, prije nego što potpišem, imamo ozbiljan razgovor o tome i pokušavam ih nagovoriti da preispitaju svoje životne odluke. Kod nekih sam i uspjela. Dakle, navijačima Barcelone najteže dam autogram.

Čuo sam i da posebno voliš jednog nogometaša, točnije vratara. Zašto baš njega?

- Ikera Casillasa. On mi je super i on je stvarno legenda kluba.

Iskreno, nakon ove sezone što misliš o sada već bivšem treneru Reala, Joseu Mourinhu, koji ga je uglavnom držao na klupi?

- Pa nije bila baš tako uspješna sezona, ali vjerujem da će Real biti jači i bolji. Što se tiče držanja Casillasa na klupi, to je bila njegova odluka, s kojom se ja ne slažem. Nije baš pravedno, ali on je trener, a trenera se uvijek mora slušati. I njegove odluke uvijek poštujem.

Pošteno. Jesi li i kada Real i Casillasa gledala uživo, i kako je bilo?

- Jesam! Sada kada sam bila u Madridu, išla sam na dvije utakmice na stadionu Santiago Bernabeu, jedino Iker nije branio. Real je tada igrao protiv Borussije Dortmund u polufinalu Lige prvaka, i na žalost ispao. Zatim i protiv Valladolida, bila je super utakmica i pobjeda 4:3.

Kada bi se, dajbože, jednom u Europi sastali NK Osijek i Real Madrid, iskreno, za koga bi navijala?

- Za Real Madrid, ipak. Mislim da je to i mnogo realnije za pobjedu.

Koja ti je možda najbolja prijateljica na teniskim terenima?

- Petra Martić. S druge strane, nema ni jedne s kojom se posebno ne slažem.

Prišapni nam koji ti je najzgodniji tenisač, a koja tenisačica na Touru?

- Od tenisača sladak mi je John Isner, iako je malo visok. Među igračicama najljepša mi je Ana Ivanović.

Često te i izgledom, a sve više i igrom, uspoređuju s lijepom i sjajnom tenisačicom Caroline Wozniacki. Kako komentiraš tu usporedbu?

- Znam da dosta sličimo, ali mislim da nemamo baš sličnu igru. Apsolutno mi gode usporedbe, ali ja ipak želim biti zapamćena isključivo kao Donna Vekić.

Uopće ne sumnjamo da su na ovakvu djevojku oko bacili mnogi dečki. Da ti se sada dogodi neka ljubav ili svidi neki dečko, što bi imalo prioritet?

- Tenis je oduvijek prioritet, ali vidjeli bismo... (smijeh)

Već sada si proputovala dosta svijeta. Stigneš li puno razgledati? Koji su te grad ili zemlja posebno fascinirali, a koji razočarali, i zašto?

- Sada sam prvi put bila u Madridu i fascinirao me kao grad, ali jako lijepi su i Pariz, New York, Melbourne... Svaki na svoj način. Obično ih, ako stignemo, obilazimo na kraju turnira, odnosno nakon mojeg nastupa. S druge strane, sada smo bili u Istanbulu, gdje sam išla do finala i pobijedila u finalnom meču, ali nismo ništa stigli razgledavati.

Koliko ti ljepota nekog mjesta ovisi o tvojem rezultatu koji si postigla na tom turniru?

- S obzirom na to da sam najbolje rezultate ostvarivala u ne baš tako lijepim državama, rekla bih da to nema veze. No, naravno, uvijek je lijepo da bude dobra atmosfera i pobjeda koju proslavimo.

Gdje najviše voliš ljetovati, i s kim?

- U tenisu ljeto traje praktički cijele godine, ali znam da si mislio na odmor. Ljetovati volim najviše sa svojim prijateljima na Jadranu. Jako mi se sviđa Hvar pa možemo tamo i ove godine.

Dosta vremena provodiš na mobitelu. Koji ti je najbolji mob i zašto?

- Da, puno sam na mobu jer preko njega idem i na internet i komuniciram s ljudima. Imam i Blackberry i iPhone, ali više mi se ipak sviđa onaj prvi. Ima više opcija koje meni trebaju.

Dosta vremena provodiš i na internetu i društvenim mrežama. Smatraš li se ovisnicom? Što najviše "surfaš"? Ili "visiš" na Facebooku?

- Što se tiče Facebooka, za to imam tim ljudi koji se bave mojim fan pageom. Od Facebooka mnogo više volim Twitter, a kada "surfam" najčešće gledam ponudu haljina i cipela. (smijeh) Preko Twittera komuniciram i s fanovima.

Imaš više od 15.000 "lajkova" na Facebook fan pageu. Je li to opterećenje ili slatko saznanje?

- Mislim da je to sve sastavni dio ovog posla koji radim i života koji vodim. Puno mi znači njihova potpora i zato im zahvaljujem. Ima, na žalost, i nekih ružnih komentara na forumima i portalima. Ljudi malo pretjeraju jer zaboravljaju da se iza svega toga zapravo krije stvarna osoba s osjećajima, odnosno ja.

Koliko te prepoznavaju i zaustavljaju na ulici i koliko te gnjave s tim?

- U Osijeku i Hrvatskoj me često prepoznaju i ne smatram to gnjavažom. Jednom smo mama i ja išli kupiti cipele pa su nju pitali: "Je li to stvarno Donna Vekić?". Meni je to još uvijek čudno. A nedavno, kada smo letjeli British Airwaysom u London, do nas je došao pilot i rekao kako im je velika čast što ja letim s njima i ponudio da se prebacimo u viši, tzv. business class. Fora.

Smatraš li da su ti društvene mreže nadomjestak za društveni život?

- Društvene mreže odlično mi služe za komunikaciju s mnogim ljudima u ovom tempu života i čestim putovanjima. Ipak mnogo više volim otići na kavu, iako ja ne pijem kavu (smijeh), s prijateljicama i dobro se ispričati, Na žalost, to se rijetko događa.

Jedeš li nešto slatko uz tu kavu/vodu? (smijeh)

- Vidim da znaš da jako volim slatko, posebno Ledo sladolede, kolače i to. U zadnje vrijeme jako volim makarone, ali ne tjesteninu nego kolačiće. Zbog tenisa imam posebnu prehranu, iako sve zapravo mogu jesti u umjerenim količinama.

Znaš li ti išta kuhati i pripravljati?

- Ha-ha, dobro pitanje. Eto, neki dan sam pokušala napraviti čokoladni mousse od bijele čokolade i - dvaput mi je propalo. Znam napraviti samo neke osnovne stvari, a najvažnije su palačinke. To je dovoljno za preživjeti. Mogla bih živjeti samo na palačinkama s nutellom koliko ih volim, (smijeh)

U pripremi ovog razgovora fotkala si se sa svojim psom. Koje je pasmine i kako se zove?

- Zove se Hick, a pasmina je Parson Russell terijer. Vrlo je živahan, nešto slično kao i ja. Zato se tako dobro slažemo. Što se tiče imena, nekako u isto vrijeme teta Iva je trebala kupiti psa i nazvati ga Hick, što se meni jako svidjelo. Kako je prošlo vrijeme, a ona nije kupila psa, ja sam joj "ukrala" ime.

Što bi voljela biti da nisi postala tenisačica?

- Htjela bih biti glumica ili forenzičarka! Jako volim gledati te CSI serije. Mnogi mi kažu da bih bila i jako dobra odvjetnica, posebno zbog žestokog načina na koji raspravljam i dajem svoje argumente. (smijeh)

Čekaj - forenzičarka? Možeš podnijeti krv?

- Ne baš. Zato bih ja radila u laboratoriju. (smijeh)

Kada smo kod glume i glumica, otkrij za koju bi glumicu voljela da te glumi u nekom budućem filmu o tvojem životu?

- Uuuuu, zanimljivo... Blake Lively. Ona mi se jako sviđa.

Izvan terena često te se može vidjeti sređenu. Priznaj, na što si najviše slaba od modnih predmeta?

- Cipele! I haljine. Nemam ih tako puno, ali kada vidim nešto dobro, to moram kupiti. Također, imam bezbroj lakova za nokte, a šminke i ne baš jer puno vremena provodim na terenu. Zato lakove za nokte uvijek po boji kombiniram s odjećom u kojoj igram mečeve.

Vau, pa ti ćeš postati prava modna ikona u tenisu. Koju bi trgovinu "poharala" da ti daju neograničen novac?

- Abercrombie & Fitch, i to u Londonu... Ne, u New Yorku! Zato što tamo imaju čak četiri kata. (smijeh)

Koliko dnevno potrošiš na uređenje kose? Jesi li ikada razmišljala da se, čisto zbog tenisa, ošišaš na kratko?

- Ne! Volim dugu kosu, a treba mi najviše pet minuta da svežem kosu u rep ili napravim pletenicu. Ne oduzima mi to previše vremena.

A čitanje knjiga i gledanje filmova?

- Eh, sad već dugo nisam pročitala nijednu knjigu, a neki dan sam išla s bratom u kino gledati “Mamurluk 3” pa sam se baš nasmijala. I inače najviše volim gledati komedije, a od televizijskih serija volim gledati CSI i Gossip Girl.

Eto, već si snimila, istina slučajno, jedan filmić, u kojem ti i cure iz Fed cup reprezentacije plešete nakon jednog nastupa, lani u Tel Avivu u Izraelu. Kako ti se danas sviđa ta plesna točka? (smijeh)

- Joj, što ga više gledam, to mi se manje sviđa... (smijeh) To smo tada napravili zbog Ane Konjuh koja je kao "rookie", početnica, nova igračica u Fed Cup reprezentaciji, morala napraviti neki show ili točku. Ona je mene pitala da joj pomognem i ja sam jedva dočekala. Dugo me trebalo nagovarati (smijeh). Nismo imali nikakve probe pa je bilo jako spontano.

U tom videu pokazuješ zavidnu spretnost, plešući u visokim štiklama sa svojih 179 cm visine. Hoćeš me naučiti taj ples? (smijeh)

- Nema problema, ali to nije bio nikakav ples, već samo skakanje. Ne bi te bilo teško naučiti, jedino bi ga malo teže otplesao ako bi obuo štikle (smijeh)

U spotu se čuje Severinina pjesma "Brad Pitt". To je vrsta glazbe koju slušaš?

- To nam je bila kao neka himna tamo na Fed Cupu i zato smo je izveli. Nedavno sam bila na Severininom koncertu i bio je pravi spektakl. Inače, slušam najviše ove nove pjesme, ali strane, koje se nalaze na top-ljestvicama.

Znaš li možda tko pjeva i kako ti se sviđaju "Kad sam imao 16" i "Sedamnaest ti je godina tek"?

- Nemam pojma, priznajem. (smijeh)

Prvu Psihomodo Pop, a druga ima različitih verzija. Što misliš o "cajkama"?

- Ne sviđaju mi se. Jednostavno ne volim tu vrstu glazbe, ali imam dosta prijatelja kojima se to sviđa pa moram nekada i to slušati.

Za kraj, imaš ti priliku mene bilo što pitati, a ja ti moram odgovoriti. Izvoli.

- Rekao si da ti sestrične žive u Londonu i da si nekoliko puta bio tamo.... Onda, London ili Osijek?

Dobra fora. Meni je još uvijek ipak Osijek draži.

- Ne sumnjam.