Sport
IZA OSJEČKOG PRVOLIGAŠA JEDNA JE OD NAJTEŽIH SEZONA

Nakon odličnog starta strahovali
za opstanak do posljednjeg kola
Objavljeno 31. svibnja, 2013.
Osijek u prvenstvu nije oscilirao, nego je pokazao dva posve različita lica

Nogometaši Osijeka iza sebe su ostavili jednu od najtežih sezona u HNL-u. Strah od ispadanja postojao je do kolo prije kraja, a rezultatske su pratili i brojni logistički problemi.

Bila je to turbulentna sezona koja će ostati zapamćena po nekoliko stvari. Pozitivne su da su Osječani nakon 11 godina opet zaigrali u pretkolima Europske lige, da se trener Stanko Mršić zadržao u sedlu bez obzira na nevjerojatne negativne rekorde te da je smijenjen kada to nitko nije očekivao, dva kola prije kraja. Sezonu 2012./13. obilježit će i preoblikovanje koje, bar zasad, nije donijelo nikakve vidljive pomake nabolje. Ipak, iznad svega godina će ostati zapamćena po nevjerojatnim rezultatskim amplitudama. To se čak ne može nazvati ni oscilacijama, nego je Osijek izgledao kao “podvojena ličnost”. Ponašao se poput lika iz romana Roberta Stevensona “Dr. Jekyll & Mr. Hyde”.

Od hita do ruba ponora

Osječani su sezonu otvorili gotovo savršeno. U prvih 11 kola imali su samo jedan poraz i držali su se u gornjem dijelu tablice. No nakon prve trećine sezone stigla je prijelomnica. Poraženi su u Kranjčevićevoj od tada “fenjeraša” Zagreba (uz sudačke propuste, nap.a.) i otad je sve krenulo naopako. Stanko Mršić u to je doba živio u sedmom nebu. Navijači su ga obožavali i zgražavali se što nije dobio priliku voditi reprezentaciju HNL-a koja je igrala na Kantridi protiv A selekcije. Ima onih koji misle da se Mršić tada više bavio tim problemom nego svojom vlastitom momčadi. Kako god bilo, “bijelo-plavi” do kraja jesenskog dijela polusezone nisu pobijedili nikoga, ali alarm je izazvalo ispadanje u četvrtfinalu kupa od Cibalije nakon povoljnog rezultata (1:1) ostvarenog u prvoj utakmici u Vinkovcima. U Gradskom vrtu Cibalia je slavila 3:1, prošla dalje i iza sebe ostavila pustoš. Temelji osječkog prvoligaša ozbiljno su zaljuljani, povjerenje Mršiću počelo je opadati, ali je ostao na kormilu. Zimu su obilježeli transferi kojima se spašavala financijska konstrukcija, a momčad je ponešto oslabljena. Ipak, na uvertiri proljeća srušen je Dinamo i to je donijelo silni optimizam. Nitko nije ni slutio da će to biti zapravo početak kraja. Osijek je nakon serije od 11 utakmica s jednim porazom upao u negativan niz, koji je završio nakon 13 utakmica i samo jednom ostvarenom pobjedom. To je sušno razdoblje trajalo od kraja listopada 2012. do sredine ožujka 2013. godine, a Osječani su zbog njega kliznuli među najugroženije klubove. Unutar tog negativnog niza pojavio se još jedan, u kojem Osijek u sedam uzastopnih utakmica nije postigao ni jedan pogodak! Tako su Osječani od hita prvenstva sitgli na rub ponora, ali su upadanje u njega ipak nekako izbjegli.

Puno je posla pred čelništvom

Bila je to i sezona u kojoj je Osijek tumarao na organizacijskom planu. Dobro, bilo je to tranzicijsko vrijeme u kojem je uprava na čelu sa Zdravkom Josićem naslijedila dosta loših stvari. Dugove, ali i rijedak primjer da velikom broju prvotimaca ugovori istječu u istoj sezoni. Dio se uspjelo riješiti, dio igrača je transferiran, a dio će otići bez odštete ovog ljeta. I baš su ti odnosi znatno poremetili statiku momčadi. Neki su redovito igrali bez obzira na to što se znalo da u ljeto napuštaju Osijek (Kvržić, Lešković), neki bez obzira na to što nisu produžili ugovor (Ibriks, Leko), a neke se (zbog istih razloga) kaznilo tribinom (Vrgoč) ili ignoriranjem (Šorša). To je ostavilo posljedice i trebalo bi biti velika škola. U sezoni koja dolazi očekuje se daljnja stabilizacija. Međutim, nakon igračkog egzodusa Osijek je ostao na vrlo tankom igračkom kadru, još se ne zna ime novog trenera, a najveća je nepoznanica kako zatvoriti financijsku konstrukciju. Situacija podsjeća na pjesmu Josipe Lisac “magla svuda oko nas”. Novo prvenstvo počinje već 13. srpnja, pa vremena za preslagivanje karta nema previše. Ipak, pojačanja su najavljena, ali ni u sljedećoj sezoni od “bijelo-plavih” ne treba očekivati previše. Bit će to još jedna godina u kojoj će se Osijek vjerojatno boriti za opstanak. Dolazi Liga 10, koja će biti brutalno teška jer sa sobom nosi tri kola više, jači ritam i četverokružni sustav igre. Velik će to izazov biti i na njega je bolje biti spreman. Hoće li Osijek to moći?

Dalibor KELER
NAJ, NAJ...

NAJVEĆI NIZ BEZ PORAZA:  šest utakmica - od 1. do 7. kola

NAJVEĆI NIZ BEZ POBJEDE: sedam utakmica: od 19. do 26. kola

NAJUVJERLJIVIJA POBJEDA: 4. kolo: Inter - Osijek 0:3

NAJUVJERLJIVIJI PORAZ:  28. kolo: Split - Osijek 4:1

NAJVEĆI POSJET U SEZONI: 6. kolo: Hajduk - Osijek: 10.000 gledatelja

NAJVEĆI POSJET U GRADSKOM VRTU:  17. kolo: Osijek - Hajduk: 4.000 gledatelja

NAJVEĆI POSJET U GOSTIMA: 6. kolo: Hajduk - Osijek: 10.000 gledatelja

NAJVIŠE PUTA ZAMIJENJEN: Mihael Pongračić - 11

NAJVIŠE PUTA ULAZIO S KLUPE: Mihael Pongračić - 11

NAJVIŠE PUTA PRIČUVA: Zvonimir Mikulić - 16

STATISTIKE

Osječani su sezonu završili s 39 osvojenih bodova od mogućih 99, što čini prosjek od 39 posto osvojenih bodova. U Gradskom vrtu su osvojili svega 54 posto bodova ili 26 od 48. Na gostovanjima je učinak bio odličan u početku prvenstva ali se kasnije ozbiljno srozao. S gostujućih travnjaka doneseno je 13 od mogućeg 51 boda ili 25 posto.

Posebno poglavlje je neefikasnost. Osijek je sezonu završio sa samo 25 postignutih pogodaka (kod kuće 16 u gostima samo devet). To je mizeran prosjek od 0,75 po susretu. Obrana je bila na pristojnoj razini jer je osječki prvoligaša primio 33 pogotka ili točno jedan po utakmici. To jasno govori gdje je bio problem - u realizaciji.

9 žutih kartona skupio je Antonio Perošević ove sezone. Nakon njega najopominjaniji su Zoran Kvržić i Marko Lešković, koji su “požutjeli” osam puta.

5 crvenih kartona dobili su nogometaši Osijeka u 33. kola. Prije kraja utakmice dvaput je u svlačionicu morao Ivo Smoje, a jednom Ivan ALeksić, Antonio Perošević i Ivan Vargić.

ASISTENTI

Najbolji asistent “bijelo-plavih” ove je sezone bio Antonio Perošević, koji je suigračima pripremio pet pogodaka. Slijedi ga Mihael Pongračić, koji ima dvije asistencije manje, dvaput je posljednje dodavanje prije pogotka poslao Zoran Kvržić.

Gledatelji

Gledanost osječkog prvoligaša ove je sezone zabilježila neočekivani trend. Nažalost, nije pozitivan. Naime, više je gledatelja “bijelo-plave” gledalo u gostima nego kod kuće. Osijek je na tribine ukupno privukao 59.300 gledatelja. To je prosječno samo 1.796 po utakmici. Izrazito je slab posjest bio u Gradskom vrtu, gdje se na 16 utakmica skupilo tek 26.500 ljudi ili 1.662 po utakmici. U gostima su “bijelo-plavi” odigrali 17 susreta, a na tribine su privukli 32.800 ili 1.929 prosječno. Poražavajuće brojke, posebno one iz Gradskog vrta. Osijek je dugo bio odmah iza Dinama i Hajduka po gledanosti na svom terenu, ali to sada više nije tako.

ZVONIMIR MIKULIĆ

Najveće otkriće sezone. Na vrata je stao u proljeće, branio je sjajno i najzaslužniji je što je Osijek izborio opstanak. Reprezentativan kalibar.

IVAN VARGIĆ

Branio je u prvom dijelu sezone i bio jedan od glavnih oslonaca. Zimus je prešao u Rijeku.

MARKO MALENICA

Njemu pripada budućnost. Branio je jednu utakmicu, na kojoj je pokazao velik potencijal. Osijek je i dalje miran kada su vratari u pitanju.

IVAN IBRIKS

Prosječna sezona u odnosu prema onome što bi po motorici mogao pružiti. Raskidan problemima izvan travnjaka nije pokazao maksimum

MARIN GLAVAŠ

Oscilacije su mu glavna značajka. Teško je procijeniti što bi trebao igrati i kolika mu je prava vrijednost.

IVO SMOJE

Pravi kapetan i oslonac cijeloj momčadi. Bez njega obrana je propusnija. Dobro je da će ga biti još jednu sezonu.

MISLAV LEKO

Dobio je priliku nakon što je Vrgoč preseljen na tribinu. I on je dosta oscilirao, a pitanje je i hoće li ostati.

BRANKO VRGOČ

Žrtva nesređenih odnosa unutar kluba, a do nesporazuma jedan od najboljih igrača.

SAŠA NOVAKOVIĆ

Jesenas dobar, a proljeće je proveo na terapijama. Morat će se ponovno dokazivati.

MARKO LEŠKOVIĆ

U prvom dijelu sezone bio je motor koji je vukao Osječane, a u nastavku prvenstva radio je u leru. Uglavnom jer je bio “ubijen” na poziciji lijevog beka.

IVAN ALEKSIĆ

Stagnacija. Nije se uspio nametnuti kao lijevi bek, nije se uspio nametnuti uopće. Čudne su se stvari događale s njim.

ANTONIO PAVIĆ

Debitant koji je pokazao da ga vrijedi čekati, iako treba ozbiljnu taktičku obradu kada je obrana u pitanju. Prema naprijed sve je jako dobro.

HRVOJE KURTOVIĆ

Uglavnom konstantan. Defenziva je njegova forca, iako je bilo utakmica na kojima je pokazao da je sposoban dati i napadački doprinos.

DOMAGOJ PUŠIĆ

On je jedan od dobitaka ove sezone. Čvrst i pravovremen. Ponekad gubi raspored zbog prevelike želje, a malo voli komplicirati pri završnom dodavanju. To su nijanse koje se daju ispraviti. Trebao bi biti jedan od oslonaca za sljedeću sezonu.

JOSIP MIŠIĆ

Veliki potencijal koji je zbog nekog razloga ostao zatomljen. Trebao bi biti pokretljiviji i težiti raznovrsnijim rješenjima jer on to može. Ima sjajan pregled igre i to mora bolje iskoristiti.

ZORAN KVRŽIĆ

Jesenas je bio jedan od boljih, a u proljeće se uglavnom zabavljao. Valjda je to posljedica transfera u Rijeku.

MATIJA MIŠIĆ

Svakako upotrebljiv. I njega je ozljeda udaljila na neko vrijeme, ali ima brzinu, ima odlučnost. Zaslužuje veću pozornost.

TOMISLAV ŠORŠA

Malo je igrao, a možda će i otići. Šteta što se klub prema njemu nije bolje ponio. Zaslužio je ozbiljniji tretman zbog onog što je dao prije.

VEDRAN JUGOVIĆ

U dresu Osijeka stagnacija, a sebe je pronašao otišavši u Rijeku. Tamo se ustalio i pokazao svoje vrijednosti.

NIKŠA PETROVIĆ

Daleko najveći pehist. Opet su mu puknuli križni ligamemti, zbog čega je zaključio karijeru. A toliko toga je mogao dati. Šteta.

IVAN MILIČEVIĆ

Utopljen u silnom nezadovoljstvu nije bio ni sjena onog goropadnog napadača, a na kraju se skrasio u Americi.

ANTONIO PEROŠEVIĆ

Nominalno prvi napadač jer je i najbolji klupski strijelac. No nije to bila idealna sezona za njega. Ozljede, pa suspenzije, a i pet pogodaka premalo je za njegov potencijal. Mogao bi popraviti suradnju u igri.

MIHAEL PONGRAČIĆ

Nije se nametnuo u prvoj seniorskoj sezoni. Imao je puno prilika za dokazivanje, ali ih uglavnom profućkao. Mora pronaći sebe, iako je ove sezone drugi klupski asistent.

MARIN ZULIM

Uglavnom statirao. Igrao je malo, pa je i dojam koji je ostavio sukladan s minutažom - skroman.

ANDREJ LUKIĆ

Dosta je puta ulazio i pokazao zanimljivih stvari. Jedino što još ne znamo koja je njegova pozicija.

MATIAS ZUBAK

Šteta što ga je izdalo strpljenje. U završnici jeseni dao je nekoliko pogodaka, a u zimu je otišao nezadovoljan statusom.

MARKO DUGANDŽIĆ

Ovo je trebala biti sezona njegove promocije, ali zbog nekog razloga to se nije dogodilo. I dalje mislimo da je on potencijal koji treba forsirati.

DRAGAN BLATNJAK

Razočaranje. Došao je kao pojačanje, ali nije zabilježio ništa. Ni pogotka, ni asistencije. Prazan skup.

Ove sezone NK Osijek predstavio je novi val mladih igrača, ali većina njih nije igrala dovoljno za ozbiljniju analizu. To su: Marko Mandić, Karlo Lulić, Josip Tomašević i Andrej Šimunec. U igračkom kadru bio je i Gavro Bagić, koji je otišao u vrijeme zimske stanke.

Juniori i kadeti opet u finalu kupa

Ove se sezone mogla ponoviti sjajna priča od prošle godine, kada su tri momčadi NK Osijek izborile plasman u finale hrvatskog kupa. Juniori i kadeti ponovili su taj uspjeh, ali su seniori zapeli u četvrtfinalu. Nažalost, “bijelo-plavi” su taj put ostali i bez trofeja jer su juniori u finalu poraženi od Dinama (2:0), a kadeti još uvjerljivije od Hajduka (4:0). No bez obzira na te rezultate završnih susreta to je još jedna potvrda da u Školi nogometa NK Osijek ima zanimljivog igračkog materijala.

NEGATIVAN REKORD

OSIJEK JE POSTIGAO NAJMANJE POGODAKA OTKADA NASTUPA U PRVOJ HNL

Možda ste propustili...

U PRVOJ UTAKMICI “KRAJ DRAVE”

Mursa pobijedila LIO sa 2:0

FIFA LJESTVICA USPJEŠNOSTI

Hrvatska pala na 6. mjesto

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana