Osječanka Mirjana Paušak viša je kustosica i voditeljica Muzeja Valpovštine, a nakon 20-godišnjeg života samohrane majke trenutačno živi u zajedničkom kućanstvu s obitelji svoje kćeri. Kaže kako je svjesna da bi zbog komoditeta i nje same i obitelji njezine kćeri bilo bolje da žive u zasebnim kućanstvima, čemu se i nada u budućnosti, ali u današnje vrijeme zajednički život drži praktičnim zbog podjele režija i troškova života.

- Ne smatram da žene u Slavoniji žive lošije od muškaraca. Ovom krizom jednako su pogođena oba spola i sve kategorije društva. Život u Slavoniji je općenito teži zbog posljedica ratnih razaranja - uvjerena je Mirjana, koja svakog dana na posao putuje u 30 kilometara udaljeno Valpovo, jer kao diplomirani arheolog u Osijeku nije uspjela pronaći posao:

- Ne smatram to hendikepom jer mi do posla treba oko 45 minuta, ali toliko bih putovala i da stanujem na jednom kraju Zagreba, a radim na drugom.

Ipak teza s kojom se ova kulturna djelatnica složila je da je u Slavoniji još i te kako na snazi patrijarhalni odnos.

- Osobno sam se osvjedočila da se kao žena moram deset puta više truditi kako bih se dokazala kao dobar i kvalitetan radnik od muškarca. Ženama se svaka greška puno više zamjera, ali uvjerena sam kako se žene tu same moraju izboriti za sebe i svoj položaj. Feministica sam samo u pozitivnom smislu, iako mislim da su žene danas u hrvatskom društvu ravnopravne. Smeta mi seksističko gledanje na žene, posebice u politici. Ružno je čuti da već i djeca pričaju viceve o plavušama. No, mislim da žene nisu najugroženija skupina, puno je gora diskriminacija po dobi. Primjerice, što se natječaji za poslove objavljuju s naznakom za mladu dob. To je diskriminacije, na koju još nitko ne obraća dovoljno pozornosti - kaže ova arheologinja.