Vezani članci
MIRJANA PAUŠAK, ARHEOLOGINJA I KUSTOS:
PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA:
Sve dok je vijest da žena vozi kamion znak je da i u 21. stoljeću, iako žene čine više od 50 posto ljudske populacije, živimo u tzv. muškom svijetu.
U suprotnom, vozačice kamiona ne bi bile vijest nego uobičajena pojava. Žena nema dovoljno – ni na izbornim listama, u državnom, pa ni gradskim, općinskim parlamentima, čak ni u Vladi. U istraživanju “101 pitanje za ženu iz ruralnih područja” Ministarstva poljoprivrede, poražavajući je podatak da seoska žena najveću autonomiju u odlukama u obitelji ima u – odabiru ručka. A, kakva je pozicija žena u Slavoniji i Baranji, regiji jake tradicije.
Tradicionalne uloge
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić na temelju svojih posjeta raznim županijama kaže da je u odnosu na neka druga područja, poput Like ili zaleđa Šibenika, Slavonija i Baranja u povoljnijem položaju.
- Žene su aktivnije i povezanije, sudjeluju u aktivnostima i u sklopu obiteljskog gospodarstva, razvijaju ekonomiju uključivanjem u seoski turizam. Pojedini problemi, koji u znatnoj mjeri pogađaju i žene, zajednički su većini ruralnih područja, iako ne u istoj mjeri, poput loše prometne povezanosti ruralnih područja sa županijskim centrima. Slični problemi postoje i u Virovitičko-podravskoj, Splitsko-dalmatinskoj te Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Posljedica toga je otežana dostupnost lokalnog stanovništva gotovo svim servisima - kulturnim, ekonomskim, društvenim. Veliki problem još uvijek predstavljaju postojeće snažne tradicionalne uloge unutar obitelji - spolni stereotipi, koji otežavaju ženama mogućnost aktivnog bavljenja tradicijskim obrtom, poduzetništvom, kulturnom baštinom i sl. Naime, društveni doprinos žena u ruralnim područjima nikako se ne može održati na temelju njihovog entuzijazma, volonterizma i upornosti bez valoriziranja njihovog rada - kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Iako smo i dalje tradicionalni kraj, žene ipak preuzimaju inicijativu. Đakovčanka Branka Uzelac, etnologinja u Muzeju Đakovštine, udana je, majka troje odrasle djece, voli posao koji radi i dalje se stručno usavršava te o položaju žene u ovoj regiji progovara i s etnološkog stajališta.
- Iako smo i dalje dosta tradicionalni kraj, ovdašnje žene ipak preuzimaju inicijativu no razlike su od područja do područja evidentne. No, raduju i najmanji pomaci. S etnološkog stajališta, ovdašnje žene trebaju više poraditi na udrugama žena. Navest ću primjer – žene iz udruge što njeguje lepoglavsku čipku potkovale su se znanjem o zakonima i mogućnostima kako zaštititi i valorizirati tu rukotvorinu, a naše žene, iz Đakovštine, dosad to nisu bile u stanju za slavonski zlatovez. Na žalost, još mislimo da je poštovanje tradicije 'seljačko', nazadno, a i u tome je šansa ovdašnje žene, ekonomskog osamostaljivanja, društvenih kontakata - kaže Uzelac. Rođena je u Brčkom, a u RH je doselila s 18 zbog studiranja. - Odgajana sam građanski, išla sam u glazbenu školu, imala niz aktivnosti... Taj građanski život mi nedostaje ovdje u Đakovu - ističe Branka i dodaje: “Osobno me ne motivira brisanje prašine nego moj posao, moja struka.”
Đakovačka kućanica Magdalena Teufel za Slavonke kaže da su vrijedne, osjećajne žene koje drže do svoje kuće, obitelji, djece.
- Razlike u položaju žena osjete se ne samo od regije do regije nego i od sela do sela u Slavoniji. Rođena sam na selu, u županjskoj Posavini, gdje žene više rade muške poslove, muževi ih više iskorištavaju, a ovdje su mnogo slobodnije i više drže do svojih prava - kaže Magdalena koja živi za obitelj, djecu, kuću...
Majka je četvero odrasle djece i baka šestero unučadi. Dok je muž vozio kamion po cijeloj Europi, ona je podizala djecu, brinula o kući, zajedno s mužem, ističe, čak ju je i zidala. Obrađuje vrt, voćnjak, vinograd, u čemu, ističe, uživa. Piše i poeziju, radi ručni rad, ali i - “štroji” svinje.
Nema podjele poslova
Vjekoslava Golob, 52-godišnja diplomirana elektroinženjerka iz Slavonskog Broda, je voditeljica investicija u slavonskobrodskoj Elektri, radi “muški” posao, no, kaže, nema problema s kolegama. Njezinom čvrstom stavu je, kaže, vjerojatno pridonijelo odrastanje uz starijeg brata, matematički razred u gimnaziji gdje su dečki bili u većini kao i studij elektrothnike na kojem su djevojke vrlo rijetke. - Došla sam kao prva žena elektroinženjer u tadašnjoj Elektroslavoniji s 2.000 zaposlenih, i nikada nisam imala problema s kolegama pa tako i ne poznajem dio priče da su žene zapostavljene. Smatram da svojim stavom pridonosiš tome da te netko respektira kao čovjeka a ne spolno određenu osobu - kaže Vjekoslava, u čijoj se kući također poslovi ne dijele na muške i ženske. A tako, kaže, nastoji odgojiti svoju kćer i sina. Mlada i ambiciozna defektologinja, Ivana Kljaić, voditeljica je Montesori vrtića u slavonskobrodskom Cekinu i “osoba za sve”. Iako nije menadžer, snalazi se i u takvim poslovima, mada bi muškarci prema njezinom iskustvu, na istom mjestu bili bolje prihvaćeni. S druge strane, primjećuje kako mlađi muškarci u obiteljskom okruženju mijenjaju stavove prema muškim i ženskim poslovima i sve češće se hvataju kuhače, usisavača, glačala, čuvanja djece...
Suzana ŽUPANMarija RADOŠEVIĆNefreteta Z. EBERHARD
STATISTIKA: Sve starije majke
Za potrebe Odbora za ravnopravnost spolova Grada Đakova njegova članica, Đakovčanka Vlatka Berc, autorica je izvješća za 2013., izvukavši zanimljivu statistiku o ženama i muškarcima u nas. Od 1953. do 2010. trajanje života žene sa 63,2 popelo se na 79,6 godina, a kod muškaraca s 59,1 na 73,5 godina. Prosječna dob žene pri sklapanju prvog braka 1970. bila je 21,6, a 2010., 27,3 godine. Starost majke pri prvom porođaju 1960. bila je 23,5, a 2010. – 27,7 godina.
Umjesto “ravnopravnost” bolje je govoriti “zajedništvo”
Umjesto riječi “ravnopravnost” Branka Uzelac radije koristi termin “zajedništvo” muškarca i žene. “Moj suprug, inženjer kemije, jako je tolerantan. Dok većina podiže kredite da riješi stambeno pitanje ili kupi auto, mi smo podizali kredite za obrazovanje svoje djece” - kaže Uzelac o svojim prioritetima. “Današnja žena, pa tako i u ovoj regiji, želi biti uspješna majka, žena, kućanica, poslovna žena, a sve to znači munjeviti dnevni tempo pa se nameće zaključak da nam se pomalo i obilo o glavu to traženje naših prava” - zaključuje Branka Uzelac.
Nasilje trpe desetak godina
Ravnateljica đakovačkog Centra za socijalnu skrb Dubravka Petrović, koja je šest godina radila u Skloništu za žrtve obiteljskog nasilja u Osijeku, kaže kako i žene u Slavoniji sve češće prijavljuju obiteljsko nasilje. “Nasilje ne poznaje dob, obrazovnu strukturu, socioekonomsku pripadnost, ono zahvaća sve strukture” - ističe. Njeno iskustvo u Skloništu kaže da žene u Slavoniji trpe obiteljsko nasilje prosječno desetak godina. Prosječna slika ovdašnje zlostavljane žene je uglavnom SSS i to ona zanimanja s kojima se teško zaposliti poput trgovkinje, krojačice, čistačice... Uglavnom su nezaposlene.
NE ŽIVI SE OD BRENDIRANE ODJEĆE
Vjekoslava Golob dogovorno sa suprugom i djecom i u kriznim vremenima rješava materijalni dio životne priče.
- Novac je važan kako bi se moglo živjeti, ali ne i najvažniji. Ne živi se od brendirane odjeće nego od onoga što jesi i što znaš - smatra Vjekoslava, najčešći inicijator u obitelji raznih putovanja koja “oplemenjuju čovjeka i grade sustav vrijednosti koje čovjek zauzima prema drugim ljudima.” Iako su kroz razne promotivne akcije, do sada dosta toga vidjeli u Europi i svijetu, uvijek se rado vraća u rodni grad u kojem je nakon zagrebačkog studija, sa suprugom Striborom započela obiteljski život, grad koji voli, ali u kojemu bi ponešto mijenjala.
- Prvo bih mijenjala odnos prema mladima tako da im se osigura povratak u Slavonski Brod da ovdje žive i rade - ističe.
RAZLIKE
Razlike u položaju žena osjete se ne samo od regije do regije nego i od sela do sela u Slavoniji