Objavljeno 26. svibnja, 2013.
U petak i subotu (24. i 25. svibnja) na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (u 106. kazališnoj sezoni), održana je osječka praizvedba opere Norma Vincenza Bellinija. Bilo je to povijesno uprizorenje. Naime, ova opera još nikada do sada nije bila izvođena u nas.
Dirigent premijere bio je Filip Pavišić, redatelj i scenograf Dejan Miladinović, kostimografiju potpisuje Jasmina Pacek, libreto Jasna Žarić, korepetitori su bili Damir Šenk i Igor Valeri. Nekoliko motiva figuriralo je izvođenjem Norme. Ovu novu, izvanvremensku realizaciju ostvarila je sjajna ekipa predvođena redateljem i scenografom Dejanom Miladinovićem. Poteze redatelja Miladinovića možemo izraziti kolorističkim sinopsisom: Šuma je ideja vodilja!
Prva Norma
Od solista – protagonista premijere u petak izdvajamo: sopranisticu Gabriellu Morigi (Norma), tenora Miljenka Đurana (Pollione), mezzosopranisticu Helenu Lucić – Šego (kao Adalgisu), basa Berislava Puškarića (kao Orovesa), tenora Predraga Stojića (kao Flavija), sopranisticu Katalin Brunjai Hihlik (kao Klotildu) te djecu Nikolu Pavišića i Petra Vrućinu. Uz njih nastupili su zbor i orkestar osječke opere (druidi, bardi, svećenice).
Gabriela Morigi imponira, scenskim šarmom i volumenom glasa, primjerice, u ariji Casta Diva, što je vjerojatno najuspješniji moment predstave. Izvrsna je bila i mezzosopranistica Helena Lucić Šego, primjerice, duet Norma – Adalgisa, na početku drugog čina. Kao Pollione, tenor Đuran je inspirirao velikim rasponom glasa (od neslućenih visina, do dubina) u fraziranju, npr. arija Pollionea u 1. slici, također u izvrsno glumački i glazbeno odrađenim duetima.
Oroveso (vođa druida) u tumačenju basa Puškarića imponirao je mirnoćom i sjajno ostvarenom intonacijom, a bjelinom odjeće naznačio je poziciju spiritualnog vođe. Sopranistica Katalin Brunjai Hihlik (Clotilda) osvojila nas je nježnom i mekom intonacijom. Solidni tenor Predrag Stojić (Flavio) pokazao je tehničku i intonativnu preciznost. Tonski kompaktni bili su zborovi, a posebno izdvajamo nastupe muških zborova. Orkestar je bio izuzetno kvalitetan. Pamtimo izvrsnu flautu u ariji Casta Diva.
Druga Norma
U subotu, 25. svibnja dogodila se druga, ravnopravna izvedba Bellinijeve Norme. Nakon Morigi, koja je 80. put nastupala u toj naslovnoj ulozi na svjetskim pozornicama, uslijedila je Norma u interpretaciji Dragane Radaković.
Uz izvrsnu Draganu Radaković, na drugoj su premijernoj izvedbi Norme nastupili još tenor Miljenko Đuran, Irena Parlov (Adalgisa), odlično uvježbana, tehnički i dinamički gledano, Berislav Puškarić (još jednom se potvrdio kao sjajan dramsko-scenski tip), Krunoslav Tuma (tenor) kao Flavio te Blaženka Targuš (Klotilda), vrlo muzikalna i diskretna na sceni.
U Bellinijevoj Normi, dragulju belkanta, osjeća se posebnost osječke postavke. Ova veličanstvena lirska tragedija, veliki je repertoarni zalogaj koji je majstor Bellini vjerojatno ostavio (a mi u Osijeku prepoznali) za neka druga vremena. Možda su ta vremena baš ova naša, sadašnja. Bravo na ideji i izvedbi!
Branka BAN
VIŠE NEGO USPJEŠAN DEBI
Mlada, agilna i temperamentna sopranistica Dragana Radaković bila je pjevački apsolutno na visini zadaće. A to joj je bila prva Norma na kazališnoj sceni uopće. Sve vokalne kvalitete moraju se (i trebaju) pripisati Radaković, za ovaj više nego uspješan debi. Glasovno snažno opremljena, uvježbana, velikog raspona, sjajne dikcije, čiste intonacije i silno dinamički i glazbeno izražajna – opravdala je povjerenje i naznačila da su pred njom velike scene svijeta, slično kao i znatno iskusnijoj kolegici Morigi.
dragulj belkanta
U izvedbi se osjeća posebnost osječke predstave