PRESLATINCI – Slučaj “aflatoksin u mlijeku” odavno više nije vijest, mnogi proizvođači vraćeni su (odavno) u otkup mlijeka, no i dandanas dio je onih koji, tri mjeseca od izbijanja afere, ne predaju mlijeko, poručujući da su u cijelome slučaju i svim njegovim nelogičnostima i apsurdima potpuno zaboravljeni! Za njima su tisuće i tisuće litara nepredanog mlijeka, kažu, više ga ni biopostrojenja za spaljivanje ne uzimaju, čak ga ni susjedi besplatno više ne traže…

Jedan od mljekara je Stjepan Haršanji iz Preslatinaca, kojem je aflatoksin zadao završni udarac u njegovoj stočarskoj proizvodnji. I ne samo njemu nego i cijelom tom selu, za čije je preostale, istina, manje, mljekare također bio poguban, pa iz Preslatinaca mlijeko već tjednima ne teče u cisterne otkupljivača! K tomu, u selu je ugašeno i otkupno mjesto pa preslatinački mljekari, nemoćni, dižu ruke od svojih staja.

- Mlijeko nisam predao već tri mjeseca, a nema naznaka ni da ću biti vraćen u otkup. Pa posljednji su mi put mlijeko uzorkovali prije više od mjesec dana! Da je ikoga briga za naš povratak u otkup, valjda bi se netko u međuvremenu pojavio da ponovno uzme uzorak - kaže Haršanji. U otkupu mu, dodaje, u ta tri mjeseca nije završilo čak 20.000 litara.

– Imam teliće pa mlijeko dajem njima. Mjesec dana voženo je na spaljivanje u biopostrojenja, no ni od toga više nema ništa, a o financijskoj naknadi da i ne pričamo. Država je dala smjese s mikofiksatorima i valjda je time “prelomila” obvezu naknade. Aflatoksin i sav javašluk oko njega dotukli su me, stalno smanjujem broj krava i idem u gašenje proizvodnje. Lani sam ih imao oko 40, a sada ih imam samo 11. Nešto krava morao sam prisilno presušiti - nabraja muku za mukom mljekar na odlasku Haršanji.

– U ovih stotinu dana agonije mlijeko nismo bacali; osim što smo ga davali kao hranu teladi, dijelili smo ga, no više ni to nitko neće… Kad god smo pitali za mjere oko aflatoksina, odgovor: Ma, Europa, znate…! - bezizlazna je situacija tog Preslatinčanina. Jedina zraka sunca u tunelu je što za krave nije dizao kredit.

– Sve što je moje – moje je, samo što se raspada! - kaže s ironijom Stjepan. Kao dugoročnu posljedicu slučaja “aflatoksin” i izuzimanja ljudi iz otkupa navodi gašenje farmi:

- U Selcima ih se ugasilo devet!

Njemu i ženi mlijeko je, uz meso, bio osnovni izvor prihoda.

– Mlijeko mi je bilo prvog razreda i uspijevao sam, s državnom premijom, “navući” oko 2,5 kuna, pa računajte koliko je novca izgubljeno u ova tri mjeseca. Kada ispraznim i zatvorim staju, kako dalje – ne znam! Imam 33 godine radnog staža, no i premalo godina za mirovinu… - naglas razmišlja nesretni mljekar. Na upit hoće li sam nazvati otkupljivača i zatražiti novo uzorkovanje, bezvoljno odmahuje rukom i kaže:

- Ma ne vrijedi! Totalno sam umoran od svega!