Batat - slatki krumpir, plantana banane, plavi krastavac, kumkvat, japanska jabuka - kaki, prinčeva kruna, tikvice zucchini, butternut tikva, peruanska jagoda, fijoa, goji bobice, samo su mali dio široke ponude sadnica egzotičnog voća i povrća koje se može nabaviti u Hrvatskoj, koje uspijeva gotovo u svim podnebljima i na kojemu se, tvrde upućeni, može jako dobro zaraditi.
I dok gotovo svake godine naši seljaci prosvjeduju zbog niske cijene pšenice, nemaju kome predati urode, za spomenuto voće i povrće ugovora se proizvodnja, a otkup je zagarantiran. Teško se Slavonac može odmaknuti od polja na kojima pšenica zlati, okruglih glava zrelog suncokreta, pa ni od plavih šljiva, što dokazuju i skromne površine na kojima su oni odvažniji zasadili sadnice egzotičnog voća i povrća. Jedan od njih je Piškorevčanin Ivica Krajina, pred kojim je prošle godine bila dvojba – otići u Kanadu u potrazi za egzistencijom, ili ostati u Slavoniji i pokušati živjeti – drukčije.
HIMALAJA U SRCU SLAVONIJE
U Aziji ih nazivaju crvenim dijamantima, a u Slavoniju su došli s Himalaje i Tibeta. Neki ih nazivaju i sretnim bobicama, eliksirom mladosti, ljekovitim čudom, a pravo je čudo i što toj biljci odgovara naše podneblje, pa se tako plantaža biljke goji našla i u srcu Slavonije, u đakovačkom prigradskom naselju Piškorevci. Mlada obitelj Krajina, Ivica i Ivona, podigla je u ožujku prošle godine plantažu s 2.000 sadnica, a ovih su dana zasadili 650 novih. Prve plodove ubrali su još prošlog ljeta, a ove očekuju veće prinose. Pravu berbu trebali bi imati idućega ljeta.
- Do 2014. godine očekujemo puni plod, prinos od pet kilograma po stablu. Otkupna je cijena 30 kuna po kilogramu, dok u maloprodaji sušene bobice koštaju između 200 i 300 kuna po kilogramu - kaže Krajina, te daje zanimljivu usporedbu: "Zarada na 100 hektara pšenice podjednaka je onoj na jednom hektaru gojija, samo je i posla na uzgoju gojija znatno više". Riječ je o biljci koja se u svijetu smatra jednim od najjačih antioksidansa. Za primjer, naša domaća šljiva ima približno 5.000 čestica za antioksidanse, a sam goji na 100 grama ima 25.000. U Americi je to biljka broj jedan, a tražena je i u EU. Biljku goji i njezine prednosti, pa i dobru zaradu na njoj, prepoznali su u čakovečkom kraju gdje se, kazuje Ivica Krajina, mogu nabaviti sadnice i ugovoriti proizvodnja.
EXOTIC KING
Mogućnost uspijevanja egzotičnog voća i povrća u Hrvatskoj još prije 16 godina prepoznala je tvrtka Šulog d.o.o. Donja Bistra, a zadnjih deset godina, kaže direktor Ivan Šulog, izvoze. “Oni koji su krenuli s nama, svake godine povećavaju izvoz. Ljudi su se pronašli u ovom poslu, inače se njime ne bi bavili”, kaže Šulog u čijoj su ponudi sadnice za sve gore navedeno voće i povrće, a i mnogo više. Međutim, za uočiti je kako su Slavonci još uvijek nepovjerljivi.
- U Slavoniji imam proizvodnju batata i tikve oko Starih Mikanovaca, jedna je ekipa na tom području shvatila da je to – to!, i proizvode batat već godinama. Inače, naša tvrtka ima kooperante na području od Hvara, preko Metkovića do Istre i Slavonije. Slavonija, Varaždin i Čakovec najteže prihvaćaju ovaj uzgoj. Stalno govorim, no ljudi ne shvaćaju. Mi nudimo mogućnost koja je potpuno drukčija od drugih. Valjda sam jedini u Hrvatskoj koji ima zagarantiranu cijenu i zagarantirani otkup. Kod nas se dobro zna cijena svega, pa si ljudi naprave kalkulaciju, nije to kao sa pšenicom pa da cijena varira. Mi osiguravamo sadni materijal, dajemo gratis 'now hau', svaki nam tjedan moraju slati slike s njive kako bismo vidjeli da je sve pod kontrolom i kako nešto ne bi krenulo naopako, te u konačnici im kamion dođe na kućni prag i odvozi urod”, kaže Šulog. Važno je, dodaje, da u Slavoniji najbolje uspijeva butternut tikva, slatki krumpir i kivano, a potom goji, sibirska borovnica i indijanska banana.
MIRIS LAVANDE I U BARANJI
Uz egzotično voće i povrće, manji dio površina, posebice u Baranji, zauzela je lavanda. Ekološkom proizvodnjom lavande i u Erdutu bavi se mali OPG Ljiljane Sušac. “Lavandu smo na jednoj manjoj parceli zasadili više iz hobija i ljubavi prema toj biljci još 2008. godine. Od samog početka u ekološkoj smo proizvodnji. Prve tri godine bili smo u prijelaznom razdoblju, a zatim smo dobili certifikat, odnosno ekoznak. Lavanda nije nikakvim sredstvima tretirana, a korova se rješavamo samo kopanjem, plijevljenjem i košnjom. Registrirani smo kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, upisani u upisnik poljoprivrednih gospodarstava i upisnik ekoloških proizvođača”, kazuje Ljiljana Sušac.
- Prinosi variraju od godine do godine. Sve ovisi o vremenskim uvjetima. Više ovdje kod nas nisu optimalni uvjeti. Lavanda voli sunce, ali joj treba i optimalna količina kiše. Ne odgovara joj ni previše kiše, a ni predugo sušno razdoblje. Beremo je u srpnju ili kolovozu, sve opet ovisi o vremenskim uvjetima. Oberemo je za jedan dan ako su uvjeti povoljni i ako nije bilo mnogo trave i korova. Ako je bilo previše kiše stalno se borite s korovom koliko brzo raste i koji dodatno otežava branje lavande, pa berba traje koji dan duže. Tržište nemamo, prodajemo na malo na raznim sajamskim manifestacijama”, pojašnjava Sušac.
ZA BIZNIS TREBA MNOGO VIŠE
Ljiljana pojašnjava i gdje su nabavili sadnice, te ističe kako u njihovom slučaju nije riječ o velikom biznisu.
- Sadnice smo nabavili od registriranog proizvođača sadnog materijala, a ono što se smrzlo, ili osušilo, nadopunili smo svojim presadnicama od svoje lavande. Mi u ovo nismo krenuli zbog biznisa. Za biznis morate imati mnogo, mnogo veće površine i više vremena da biste se u potpunosti posvetili tome. Ovime se bavimo u slobodno vrijeme. Imamo ograničene količine naših proizvoda, ali zato je kvaliteta natprosječna. Kad je berba, ili neki drugi veći posao na lavandi, onda su gotovo svi članovi obitelji uključeni, druge radnike ne unajmljujemo jer nema potrebe, kaže Ljiljana. “Da bi vam se isplatilo i da bi od lavande napravili biznis i mogli od toga živjeti, morate imati velike površine, velike količine proizvoda i sigurnog otkupljivača. Nas u Slavoniji i Baranji ima stvarno sad već previše, pa ako netko nešto planira, najbolje da se odluči za neke druge kulture. Znam za neke slučajeve gdje su odustali od lavande već nakon nekoliko godina. Osim toga država više ne daje poticaje za podizanje višegodišnjih nasada. Na kraju bih zahvalila Osječko-baranjskoj županiji, Turističkoj zajednici OBŽ-a, Općini Erdut i njihovoj Turističkoj zajednici, kao organizatorima i pokroviteljima raznih sajamskih manifestacija na kojima i mi mali možemo izlagati svoje proizvode”, kaže Ljiljana Sušac.
Maja MUŠKIĆ
NEMA PODATAKA
Sve upisano pod oranice i voćnjake
Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić kaže kako u ovom trenutku ne znaju koliko je površina u Hrvatskoj pod egzotičnim biljem, no da su podatke o tome zatražili u Agenciji za plaćanje. “Ne znam kako i oni to uopće vode, možda je upisano kao voćnjak. Imaju, doduše, neke tvrtke u okolici Županje koje proizvode čudne lubenice, no sve se to vodi kao oranica. U Upisniku takvih egzotičnih naziva nema, nema broja pod kojim bi se to vodilo. Genetski, čini mi se, Slavonac preže pred nekim promjenama, prvo se treba dobro uvjeriti nije li susjed propao, pa će i on onda vidjeti što će i kako će dalje”, kaže Brlošić.
POGLED U NEBO
Strah od vremenskih neprilika
Vremenskih se uvjeta, naravno, bojimo, kao i svi ostali koji imaju bilo ratarske kulture ili višegodišnje nasade. Vremenske prilike i te kako utječu na rast biljki. U prvim godinama morate je često zalijevati, a i kasnije ona treba u nekim razdobljima optimalnu količinu vode. Zemlja na ovoj našoj parceli je kvalitetna, ali i propusna. To je dobro ako je kišna godina pa se voda ne zadržava i lavanda neće istrunuti, a ako je sušna onda nije nikako dobro. Mora se zalijevati, dakle morate prvo riješiti sustav navodnjavanja. Dosta nam se i smrzlo prethodnih nekoliko zima koje su izuzetno bile hladne, ali nam se i osušilo ljeti kad je bilo dugo razdoblje bez kiše”, kaže Ljiljana Sušac.
SAMOZAPOŠLJAVANJE
Egzistencija s malih površina
Đakovčanin Goran Augustinović već duže zagovara sadnju kultura na manjim površinama, smatrajući da je u tome budućnost ovog dijela Slavonije. “Ne možemo svi raditi tisuće hektara, jer ih nema. Mi smo već pomogli pri projektu sadnje goji bobica. One su prepoznate u EU, a Hrvatska je praktično već ondje. Tržište je osigurano, a takvim kulturama odgovara naša klima. To je način da jedna obitelj osigura izvor sredstava za život. Pregovaramo i o sadnji drugih kultura, poput aronije i sibirske bobice. Radimo i na tome da se na području Đakova naprave klasteri. Spomenuo bih i uzgoj božura. Jedan se komad u Nizozemsku izvozi po cijeni od jednog eura, a odande se vraćaju po tri puta višoj cijeni. Onda imamo hrvatske božure s nizozemskom deklaracijom”, kaže Augustinović.
I dok seljaci prosvjeduju zbog niske cijene pšenice, za egzotično voće i povrće ugovora se proizvodnja, a otkup je zajamčen
Teško se Slavonac može odmaknuti od polja na kojima se pšenica zlati, što dokazuju skromne površine sadnica rijetkog voća i povrća