BOŠNJACI – Da se od povrtlarstva može pristojno živjeti i da je riječ o proizvodnji koja ima budućnost, potvrđuje primjer obitelji Antunović iz Bošnjaka. Kada su 1992. godine u vrijeme ratnog vihora u BiH Antunovići protjerani sa svoga ognjišta u brčanskom kraju, privremeno utočište pronašli su u Bošnjacima, gdje su i ostali. Nisu čekali tuđu pomoć nego su se oslonili na svojih deset prstiju i počeli uzgoj povrća. Posljednjih su godina orijentirani na proizvodnju rajčice, koju su zasadili u sedam plastenika na ukupno 2.500 četvornih metara. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da proizvodnja jedne povrtarske kulture na većoj površini jamči lakšu prodaju nego više njih zasijanih na manjim površinama. Antunovići godišnje proizvedu više od 20 tona rajčice.

– S plasmanom nemamo problema, s obzirom na to da se u Hrvatskoj proizvede samo 15 posto potreba, kupca nije teško naći. Ali da je tržište sređeno, daleko od toga. Što se tiče cijene, ona uvelike ovisi o vremenskim prilikama koje nam sada nikako ne pogoduju, ali i o medijskim pričama i napuhanim aferama. Teško smo se prije dvije godine oporavili od štete prouzročene dezinformacijama o pojavi smrtonosne bakterije Escherichije coli u povrću. Tako da cijene osciliraju i velika su odstupanja iz godine u godinu - ističe Zdravko Antunović.

Početak berbe prvog ovogodišnjeg uroda rajčice nepovoljne vremenske prilike odgodile su za desetak dana. Više od 80 posto proizvedene rajčice izravno iz plastenika odlazi na police trgovačkih lanaca, a dio završava i kod domaćih nakupaca. Višak robe Antunovići redovito svake srijede i subote iznose na županjsku tržnicu gdje već 20 godina imaju svoje mjesto i stalne kupce, koji su prepoznali kvalitetu domaćeg proizvoda.

– Puno se radi, ali ni rezultati ne izostaju. Majka Ruža i ja u plastenicima smo od jutra do mraka, puno pomaže i brat Petar, a čim se vrati s posla u školi, gdje je zaposlena kao učiteljica, rukave zasuče i snaha Andrea. U sezoni je ustajanje pred zoru, u pet sati smo već na nogama. Ljetnih mjeseci radi se u dvije smjene, jer je u srpnju i kolovozu, u vrijeme najvećih vrućina, u plasteniku danju nemoguće raditi - ističe naš sugovornik. Ističe da to nije velika proizvodnja jer ovisi o obradivim površinama kojima raspolažu.

- U posljednje se vrijeme često može čuti da mali proizvođači nakon ulaska Hrvatske u EU neće imati što tražiti. Ne slažem se s tom tezom jer smatram da mi mali povrtlari od svoga posla možemo pristojno zaraditi i pristojno živjeti - kaže naš sugovornik. Antunovići razmišljaju i o proširenju proizvodnje rajčice na veće površine.

– U toj smo proizvodnji u proteklih nekoliko godina došli na svoje, što nije bilo nimalo lako i uložili smo puno truda, vremena i novca. Biljku treba upoznati, znati prepoznati njezine potrebe i pravovremeno reagirati. U tome smo dosta napredovali i zadovoljni smo rezultatom. Naša rajčica kvalitetom udovoljava visokim europskim standardima i vjerujem da će i dalje imati svoje mjesto na tržištu jer je puno ukusnija i kvalitetnija od one proizvedene suvremenim tehnologijama - pojašnjava Zdravko.

I rasadu za rajčicu uzgajaju sami, u grijanom plasteniku, što je također jamstvo kvalitete jer sade provjereno i znaju kakve plodove mogu očekivati.