Kultura
DEJAN MILADINOVIĆ REDATELJ OSJEČKE OPERNE PRAIZVEDBE

Ovo će biti vizuelno najpoetičnija Norma
Objavljeno 23. svibnja, 2013.
Moja veza s Osijekom, ona umjetničko- emotivna, ostala je svih ovih godina

Najnoviju osječku premijeru, Bellinijevu Normu, velik i vrlo zahtjevan operni projekt, redateljski će uobličiti Dejan Miladinović, gost iz Beograda, koji - nakon više od dva desetljeća - ponovo surađuje s Hrvatskim narodnim kazalištem.

Nakon dugog izbivanja, eto Vas ponovo u Osijeku, čija se vjerna i, dakako, ona starija operna publika itekako sjeća Vaših nezaboravnih režija od prije puno godina. Kakav je osjećaj novog susreta s Osijekom, s teatrom, i još radeći ovako velik operni projekt?

- Poziv osječkog HNK, odnosno Opere, čelnih ljudi kuće, prihvatio sam s posebnom radošću. Prije svega zato što su prošle 23 godine od moje posljednje režije u Osijeku - bila je to Puccinijeva Tosca. Prije toga radio sam operu Ljubavni napitak, no predstave na koje se i danas silno ponosim, a koje pronosim i u svijetu, naslovi su s osječkog Annala - Seoski filozof, Povratak Odiseja u domovinu i Bruccijev Prometej. S ponosom te predstave ističem i u svojoj biografiji, u Americi, Kanadi i drugdje, upravo kao djela s osječkog opernog festivala i u produkciji osječke Opere.

Moja veza s Osijekom, ona umjetničko-emotivna, ostala je svih ovih godina i traje i danas. I ništa se u međuvremenu nije nimalo pokvarilo, zaista. Kad sam nedavno kročio u osječki teatar, dočekali su me prijatelji, stari prijatelji, koji su pričali o meni i mojim režijama, tijekom svih ovih godina, dakako i mlađima u ansamblu koji me ne znaju. I eto, konačno sam stigao. Počeli smo raditi, a taj rad odjednom je pokazao svu ljepotu našeg zajedništva u pripremi Norme, što mi je zaista veliko zadovoljstvo.

Znamo da je Norma izuzetno zahtjevan projekt koji traži i vrhunske soliste. Kakva će biti Vaša Norma na osječkoj pozornici 2013. godine?

- Znajući da postoje različiti koncepti i redateljske verzije Norme, po svijetu i pogotovo posljednjih godina, ja sam se odlučio - budući da je to jedna od rijetkih opera čije se zbivanje odvija isključivo u eksterijeru; Talijani je nazivaju i “opera šuma” - da cijelu predstavu posvetim šumi. Sve se odvija na jednom velikom panju na kojem su godovi - to je pozornica, a šuma se mijenja iz scene u scenu. Sve to zajedno prate videoklipovi, i sve je u pokretu šuma, polja, rijeka, jezera, vodopada, kiše, oluje, vjetra, dakle svih prirodnih pojava i onog što naš planet nudi. Jedna velika i žestoka ljubavna priča odvija se na tom prirodnom fonu, a priroda teče dalje. Lišće opada, drveće se obnavlja, ljubav umire ili se rađa, ali traje koliko i ljudski život, možda i kraće, a ovo drugo traje i trajat će.

Bit će to, prema svemu sudeći, baš kao i mnogi Vaši projekti diljem svijeta, jedna izuzetno atraktivna i scenski originalna osječka Norma, zar ne?

- To sam zapravo i htio od prvog trenutka. Ništa nisam, tako ću reći, stavio u džins, jer za to nema nikakve potrebe, a ni razloga. Znam, rekao sam i na početku, za različite verzije, pa i redateljske ekshibicije da bi, zbog bizarnosti, bile interesantnije. No, ne ulazim u to jer svatko potpisuje svoju režiju. Kad sam mojim prijateljima u Kanadi, inače ljudima iz teatra, pokazivao moje početne trodimenzionalne skice za scenografiju, rekli su da je ovo vizualno najpoetičnija Norma koju su vidjeli. U svakom slučaju, ta poetičnost izbija iz cijele Norme, pogotovo što priroda stalno u pozadini teče. Naravno, pregledao sam tisuće videoklipova, a svaki koji prati određenu muzičku sekvencu donosi asocijacije koje se pretapaju jedna u drugu. Bio je to, dakle, velik posao, praktički - napraviti jedan film o prirodi koji počinje beskrajnim šumama, a završava polarnom svjetlošću.

Kako biste, u osječkom slučaju, progovorili o muzičkoj strani predstave?

- Izbor Norme, koja je i osječka praizvedba, apsolutno je dobar, a siguran sam da će to biti predstava koja će osvajati publiku. Pohvalio bih kompletan osječki ansambl - soliste, osječke i gostujuće, te zbor i orkestar, što pod rukom maestra Pavišića jako dobro zvuči, a odlično je oblikovan. Svi u kazalištu pričaju o divnoj atmosferi koja vlada tijekom priprema predstave, pa u tom ozračju, opuštenom i kreativnom, s tim uvjerenjem i željom, prepustimo je i osječkoj publici na dar. Kompletna je produkcija, moram to naglasiti, svojom umjetničkom kvalitetom na visokom nivou.

Dražen BAĐUN
Želim vratiti radost umjetničkog stvaranja

Razgovorali smo s Dejanom Miladinovićem i o njegovoj funkciji direktora beogradske Opere: “Trudim se da vratim onu radost umjetničkog stvaranja koja se, tijekom godina, negdje usput zagubila. U travnju smo u Beogradu imali vrlo uspješnu premijeru Aide, koja je ovih dana izvedena na otvorenom prostoru, u rimskom amfiteatru Arheološkog parka Viminacijum, kod Kostolca, u okviru obilježavanja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta.” Napisao je Miladinović, doznali smo, i libreto za jednu novu i veliku historijsku operu koja se zove In hoc signo; radi se o Konstantinu Velikom. To će biti projekt beogradske Opere, u listopadu, ali i završni program proslave 1.700 godina Milanskog edikta.

Konferencija za novinare

Na jučerašnjoj konferenciji za novinare, u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta, najavljene su dvije premijere opere Norma. Prva će biti u petak, a druga u subotu, 24. i 25. svibnja. O praizvedbi te poznate Bellinijeve opere govorili su Božidar Šnajder, intendant HNK-a, Filip Pavišić, ravnatelj Opere, Dejan Miladović, redatelj i scenograf Norme, kostimografkinja Jasmina Pacek, tumači naslovnih uloga: Gabriella Morigi (Norma), Dragana Radaković (Norma), Helena Lucić Šego (Adalgisa) i Miljenko Đuran (Pollione).

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike