Objavljeno 16. svibnja, 2013.
Iako su Nijemci dali veliki obol osvajanju Divljeg zapada i stvaranju današnjih Sjedinjenih Država, dajući veliki broj istaknutih pojedinaca, znanstvenika, književnika, astrounauta i poduzetnika, pa čak i jednog američkog predsjednika (Dwight D. Eisenhower), a njemački je u toj zemlji zamalo postao službenim jezikom, srce poslijeratnih Nijemaca, posve neočekivano, osvojio je američki Indijanac. Ime mu je bilo Winnetou.
Naravno, bilo je tu i resantimana. Doživjevši poraz u Drugom svjetskom ratu i uništenje svoje zemlje, mnogi su Nijemci nevoljko gledali što Amerikanci rade od poslijeratne Njemačke, smetali su im okupacijski vojnici i američka kultura koja je prodirala sa svih strana. Zato Nijemci u pravilu drže stranu Indijancima, u tada popularnim vesternima, ljutim neprijateljima američkih kauboja, a od svih im je bio najdraži baš Winnetou, lik kojega je izmaštao jedan od njih, njemački književnik Karl Friedrich May (1842. - 1912.).
No tu počinje i neobična veza Njemačke i Hrvatske. Naime, tijekom šest godina, od 1962. do 1968. godine, njemački su filmaši, u nedirnutoj hrvatskoj prirodi, snimili čak deset filmova o popularnom Indijancu. Nacionalni parkovi Paklenica, Plitvička jezera i Krka, Velebit, kanjon Zrmanje i Vrlika činili su se idealnom zamjenom za bespuća Divljeg zapada, koji, uostalom, Karl May u životu nije nikada ni vidio. Hrvatski partner u tim koprodukcijama bio je Jadran film iz Zagreba. Njemački filmovi o Winnetouu bili su preteče talijanskih špageti-vesterna. Winnetoua je najčešće glumio francuski glumac Pierre Brice, a njegova bijelog prijatelja Old Shatterhanda američka hollywoodska zvijezda Lex Barker. Kult vesterna brzo se prelio preko Željezne zavjese, ujedinivši Nijemce puno prije Helmuta Kohla i Mihaila Gorbačova. Zvijezda istočnonjemačkih vesterna bio je Gojko Mitić, glumac srpskog podrijetla.
Prilično je zanimljivo da je Karl May napisao nekoliko romana čija se radnja događa na Balkanu, gdje vrebaju krvoločni ubojice, spretno se igrajući stereotipima. Karl May nije puno pogriješio. Od njegova vremena, kada je Hrvatska bila u Austro-Ugarskoj pa sve do 1. srpnja, kada ulazimo u EU, Hrvatska je oduvijek bila Divlji zapad. D.Celing
STATISTI LOKALNI STANOVNICI
Na snimanjima u hrvatskim bespućima bilo je i anegdota. Kako bilježi Deutsche Welle, na setu je vladalo ozračje Babilonske kule. Naime, većinu sporednih uloga i statista glumili su stanovnici tadašnje Jugoslavije, a Lex Baxter i Pierre Brice nisu znali ni riječ njemačkog. Jednom je Pierre Brice pomislio da je redatelj povikao "Winnetou", pa je zagalopirao na svom konju prema kameri. A redatelj Harald Reinl je, zapravo, samo bio zamolio "bitte ton" (molim ton).