OSIJEK - Nakon završetka privatizacijskih procesa u IPK Tvornici ulja Čepin, prošli je tjedan Nadzorni odbor te tvrtke imenovao Ivicu Crnkovića na mjesto za novog direktora te tvrtke. Bio je to ujedno i povod za razgovor s njim.

Gospodine Crnković, možete li navesti kakvo ste doista stanje zatekli u Tvornici ulja Čepin?

- Poznato je već da je poslovanje IPK TUČ unatrag nekoliko godina ozbiljno narušeno i da joj predstoji proces poslovne konsolidacije. Za davanje bilo kakvih detaljnijih procjena stanja potrebno je i više vremena i informacija nego što ih u ovome trenutku imamo.

IPK Tvornica ulja Čepin posljednjih je godina radila uglavnom uslužnu doradu uljarica. Hoće li se to nastaviti i hoće li ostati brend Čepinsko ulje?

- Naš krajnji cilj jest osigurati dugoročnu konkurentnost i poslovnu efikasnost tvrtke IPK TUČ i u ostvarenju tog cilja koristit ćemo sve raspoložive resurse, posebice još uvijek dobro poznati i cijenjen brend „Čepinskog ulja“. Naravno da će osim raspoloživih resursa biti potrebno i investirati u dodatne tehnologije i kapacitete kako bi se osigurala puna zaposlenost tvornice i to prije svega kroz program prerade soje i proizvodnju sojine sačme i sojinog ulja.

Što za IPK Tvornicu ulja Čepin znači skori ulazak RH u EU?

- Domaće tržište ulja još uvijek se nalazi dobrim dijelom pod određenom carinskom zaštitom koja će ulaskom u EU u cijelosti nestati i koja će zasigurno stvoriti daleko zahtjevniji okvir poslovanja u budućnosti. Za očekivati je da će se domaće tržište ulja naći pod snažnim pritiskom konkurencije iz Mađarske i Srbije, koje raspolažu sa značajnim sirovinskim i industrijskim kapacitetima u proizvodnji biljnih ulja. S druge pak strane držimo da će postojeća sirovinska baza u RH i planirane investicije u tehnologiju stvoriti pretpostavke za konkurentnost proizvodnje u Čepinu, te da ćemo uz povratak udjela na domaćem tržištu uspjeti dio naše proizvodnje plasirati i na vanjskim tržištima, prije svega Slovenije, Italije, Češke i Austrije, a koja su uvozno orijentirana.

Novi vlasnik IPK Tvornice ulja Čepin, tvrtka Mambo d.o.o., odmah po preuzimanju najavio je pokretanje novih investicija u ukupnoj vrijednosti od 295 milijuna kuna?

- Da bi se dosegnula već više puta spomenuta konkurentnost u proizvodnji, a time i na tržištu, nužno je da sama TUČ čim prije vrati povjerenje proizvođača suncokreta, uljane repice i soje, te time osigura dostatnu količinu sirovina u svom neposrednom okruženju, tehnološki i troškovno unaprijedi proizvodni proces, kako bi se postigla uobičajena iskoristivost sirovine i što niži troškovi proizvodnje. Stoga je u našem Planu poslovne konsolidacije IPK TUČ planirano značajno ulaganje u obrtna sredstva potrebna za kreditiranje proizvodnje i otkup uljarica, te ulaganje u izgradnju novog kotla na ljusku (suncokreta) i izgradnju pogona ekstrakcije. Novi kotao na ljusku bi trebao značajno pridonijeti troškovnoj efikasnosti tvornice, kao i pogon ekstrakcije koji će omogućiti bolju iskoristivost (manji ostatak ulja u pogači/sačmi) sirovna.

IPK Tvornica ulja Čepin nije nikada radila punim kapacitetom. Koliko će radnika biti potrebno za planiranu proizvodnju?

- Prije nego što odgovorimo na ovo iznimno osjetljivo pitanje podsjetili bismo vaše cijenjene čitatelje na, prema našem mišljenju, iznimno važnu činjenicu da IPK TUČ posluje više od 50 godina i da je riječ o tvrtci koja zasigurno ima generiran izuzetan know-how. S druge pak strane sama činjenica da je riječ o tvrtci s velikom tradicijom i da unatrag nekoliko godina svjedočimo velikim gospodarskim poremećajima na globalnoj razini, rezultirala je vrlo malom fluktuacijom radnika i stvaranjem nepovoljne starosne strukture zaposlenika u IPK TUČ. Stoga je Vlada Republike Hrvatske, kao dosadašnji vlasnik tvrtke, preuzela obvezu zbrinuti prema prethodno dostavljenom Programu dio radnika.

Vlasnik Čepinske uljare tvrtka Mambo dolazi iz sustava osječkog Žita. Što za čepinsku uljaru znači to što postaje dio sustava Žita? Što za Žito znači uljara?

- Ako se podsjetimo bliže povijesti poslovanja IPK TUČ, uočit ćemo da je ona unatrag nekoliko godina uglavnom radila uslužne poslove i da iz raznih razloga nije uspijevala osigurati sirovinu potrebnu za rad tvornice. Ukupni kapaciteti su bili iskorišteni svega 30-ak posto i jasno je da u takvim okolnostima nije bilo moguće osigurati konkurentno poslovanje. S druge pak strane, važno je imati u vidu činjenicu da je sama sirovina daleko najveća stavka u cijeni koštanja finalnog proizvoda tvornice, litre ulja i da bez kvalitetne i dovoljne količine sirovina bilo koja uljara, pa tako i TUČ, nema šanse biti konkurentna. Kako Žito Grupa raspolaže s velikim vlastitim proizvodnim kapacitetima u ratarskoj proizvodnji i razvijenu kooperaciju na području istočnog dijela Hrvatske zasigurno da može kroz svoje kapacitete osigurati prijeko potrebne sirovine za rad tvornice. Nadalje, naslanjanje TUČ-a na Žito Grupu donosi i brojne druge sinergijske učinke, od financijske konsolidacije, jačanja kadrovskih kapaciteta, povoljnije tržišne pozicije i slično. Dakle, nedvojbeno je da postoji veliki sinergijski potencijal u poslovanju Žito Grupe i IPK TUČ, a na nama je da se on i tržišno valorizira u što mi ne sumnjamo.