OSIJEK - Dok se i dalje vodi rovovska bitka mogu li hrvatski prošek i teran od 1. srpnja nositi svoje nazive i pod sadašnjim se imenom prodavati na tržištu Europske unije, kojemu će, naravno, pripadati i hrvatsko, posvema sigurno mnogo je važnija činjenica da Hrvatska u Europsku uniju ulazi sa samo 13 zaštićenih autohtonih poljoprivrednih proizvoda na nacionalnoj razini, dakle ne i na razini EU. Svi su ti proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla, a među njima su tri vrste pršuta (krčki, dalmatinski i drniški), poljički soparnik, meso zagorskog purana, lički krumpir, baranjski kulen i virovitička paprika. Nažalost, ne i slavonski kulen i brojni drugi proizvodi s područja istočne Hrvatske koji to nedvojbeno zaslužuju.

Naime, već osam godina udruga Slavonski domaći kulen-kulin, kao nositelj projekta, radi na nacionalnoj i europskoj zaštiti slavonskog kulena, a sav je posao gotovo i završen, osim što EU osporava pravo da slavonski kulen mora biti proizveden od svinje koja je uzgojena u Slavoniji, kako se to s naše strane inzistira.

A da je stanje sa zaštitom hrvatskih poljoprivrednih proizvoda još i teže, potvrđuje činjenica da je naša zemlja do sada na razini Europske unije zaštitila samo jedan jedini poljoprivredno-prehrambeni proizvod - istarski pršut. A to i stoga što je u pregovorima o pravima i obvezama Hrvatske nakon ulaska u EU dogovoreno da u roku od 12 mjeseci od dana pristupanja, znači, najkasnije do početka srpnja 2014., moramo registrirati i zaštititi poljoprivredne i prehrambene proizvode već registrirane i zaštićene na nacionalnoj razini oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnog ugleda.

Vlada je stoga Saboru u hitnu proceduru poslala prijedlog zakona, koji je konačno u cijelosti usklađen s normativima koji vrijede na zajedničkom tržištu Unije, i o njemu je na prošlom saborskom zasjedanju počela rasprava. Zahtjeve za neku od tri spomenute oznake zaštite u pravilu podnose skupine proizvođača, a pojedinac ju može tražiti iznimno, samo ako proizvodi veće količine. Tko izbori oznaku na nacionalnoj razini - europsku može tražiti isključivo posredovanjem Ministarstva poljoprivrede.

Od zaštite poljoprivrednih proizvoda na razini EU njihovi će proizvođači imati velike koristi. Povećat će se njihova prepoznatljivost na tom tržištu, a time se neizravno ostvaruje i jedan od primarnih ciljeva nacionalnog agrara - bolja konkurentnost domaće proizvodnje, ali i veći prihod proizvođača. Hrvatska se s europskim proizvođačima hrane ne može nadmetati u količinama, već upravo s takvim proizvodima, koji su sve traženiji i na domaćem i na tržištu EU. Povećana proizvodnja zaštićenih proizvoda u konačnici pozitivan trag može ostaviti i u obliku prestanka iseljavanja i zadržavanja stanovništva u ruralnim prostorima. Proizvođači koji izbore europsku oznaku zaštićenosti iz zajedničke blagajne EU moći će povući i novac za marketinške aktivnosti.

Među 13 hrvatskih proizvoda koji su na nacionalnoj razini dobili oznaku zemljopisnog podrijetla samo su dva autohotona prehrambena proizvoda s područja Slavonije i Baranje - baranjski kulen i virovitička paprika. Ernest Nad, voditelj Odsjeka za poljoprivredu Županijske komore Osijek, razočaran je što to za rukom nije pošlo i slavonskom kulenu, budući da on već sada uživa visok rejting na prostoru regije i Europe a to je i proizvod na čijoj je tehnologije izrade i marketingu osječka Komora najviše radila. Pritom izražava i žaljenje što oznaku zemljopisnog podrijetla nije dobio i slavonski bagremov med, koji je zasigurno jedan od najboljih takvih medova na prostoru Europe zbog klimatskih, ekoloških i pedoloških razloga, a njegova je kvaliteta potvrđena i na organiziranim ocjenjivanja kakvoće medova. Smatra da se preko Hrvatskog pčelarskog saveza pogrešno krenulo u zaštitu zemljopisnog podrijetla za “hrvatski med”, što je, očito, preširok pojam. Njegova je opća ocjena da se na zaštiti ovdašnjih autohtonih proizvoda do sada premalo radilo te se taj proces u idućem razdoblju mora intenzivirati, to više što imamo brojne proizvode koji nepobitno imaju mjesto na EU tržištu.