Objavljeno 12. travnja, 2013.
U stečajnoj masi su i dvije lokomotive i tri vagona za uskotračnu prugu
BELI MANASTIR - Jedan od posljednjih primjeraka željezničkih prometala uskotračnom prugom u Republici Hrvatskoj, popularni vlakić “Ćiro”, koji je u krugu nekadašnje beljske Šećerane, poslije tvrtke GP&Partners, već dugi niz godina izložen samo zubu vremena - ostaje kod kuće. Odbor vjerovnika GP&Partnersa u stečaju, naime, odlučio je tako na svojoj posljednjoj sjednici budući da je i “Ćiro” ušao u stečajnu masu.
- Odlučeno je da dvije lokomotive i tri vagona koji se nalaze u krugu tvornice budu ustupljeni gradu Belom Manastiru bez naknade - ističe Šimo Orešković, predstavnik radnika u Odboru vjerovnika, dodajući da će o tome biti izviješteno resorno ministarstvo.
Epilogom cijele priče najzadovoljniji mogu biti Belomanastirci, posebice oni koji su se, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, njime vozili od Belog Manastira do Šećerane i natrag, što je bila posljednja “Ćirina” ruta.
- Sretni smo zbog činjenice da je 'Ćiro' ustupljen gradu. To je ipak dio povijesti ovoga grada i Belja - kaže gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš, ističući kako postoje već dvije “radne verzije” budućih lokacija. Jedna je, kaže, okolica Šećeranskog jezera, a druga park kod željezničkog kolodvora, prekoputa beljskog mlina. Kompozicija bi se sjajno uklopila u prostor budućeg turističko-rekreativnog kompleksa, projekta za koji je Grad od EU fondova dobio tristotinjak tisuća eura. Drugoj lokomotivi, pak, ništa ne bi nedostajalo da parkirana bude u spomenutom parku.
- Neke gradske udruge već su se javile s prijedlozima o budućnosti lokomotiva i vagona, čiju bi obnovu i funkciju nominirale raznim fondovima - ističe, dodajući da će grad sve učiniti kako bi “Ćiro” bio prikladno smješten, uključujući i financiranje transporta te ostalih troškova.
Podsjetimo, popularni “Ćiro” godinama je vozio uskotračnom beljskom željeznicom, a prije “mirovine”, u kojoj je od 1976. godine, svakodnevno je prometovao između Belog Manastira i prigradskog naselja Šećerane. Njegovi vagoni, iako ruinirani, u mnogima bude nostalgiju. Svaki od njih, sigurno je, probudio bi davne uspomene niza generacija učenika, studenata i radnika beljske Šećerane.
Ivica GETTO
Htjeli ga i “sekundarci” i Zagrepčani
Iako je gotovo zarastao u korov i jedva je vidljiv golim okom, za “Ćiru” je bilo veliko zanimanje. Osim, naravno, “sekundaraca”, veliko zanimanje za njega pokazali su članovi Hrvatskog kluba ljubitelja uskotračne željeznice, koji su ga već vidjeli u Zagrebu. Stečajnoj upraviteljici Škrobare, Živki Posavac, poslali su čak i pismo namjere. No Posavac je isticala kako je mišljenja da kompozicija treba ostati u Baranji. S njom se slagala i struka, naglašavajući kako je “Ćiru” nužno zaštititi i izložiti ga na nekom primjerenom mjestu, ali u Baranji, budući da je riječ o rijetkom primjeru industrijske povijesti ovog kraja, koji svjedoči o nekom drugom vremenu, životu u vrijeme beljskog vlastelinstva, primjerice. Svom srećom, tako je mislio i Odbor vjerovnika.