ZAGREB - Ulaskom u EU, hrvatskim se proizvođačima otvara tržište s 500 milijuna potrošača. No trebat će godine, mnogo marketinškog truda i novca da na tom golemom tržištu naši proizvodi postanu poznati i prihvaćeni. S druge strane, na naše će tržište, od 1. srpnja s otvorenim granicama, stizati konkurentni proizvodi s europskog tržišta, dok vrata istovremeno moramo zatvoriti zemljama CEFTA-e, s 27 milijuna potrošača, no tržištu koje nas odavno voli i kupuje, na kojem zarađujemo. Kako će na našim najvećim izvoznim tržištima, Srbiji i BiH, Makedoniji, zatim i Albaniji, Crnoj Gori, na Kosovu i u Moldaviji, hrvatski proizvodi zbog uvođenja visokih carina, ili povećanja postojećih, postati skuplji, time i nekonkurentni, sve više hrvatskih proizvođača najavljuje preseljenje dijela, moguće i čitavih pogona u te države. Prema predviđanjima hrvatskih ekonomista, to će Hrvatskoj donijeti pad BDP-a od 0,4 posto samo u ovoj godini, no i gubitak više tisuća radnih mjesta, projekcije govore o tri do čak četiri tisuće.

Ono što još jedino hrvatske proizvođače, posebno one u prehrambenoj industriji, može zaustaviti u preseljenju dijela proizvodnje u susjedne nam države jest pozitivan ishod pregovora EU-a s državama regije o zadržavanju povlaštenog trgovinskog režima, ili bar ublažavanje onog koji stupa na snagu ulaskom Hrvatske u EU. Preseljenje najavljuju, između ostalih, Dukat, Gavrilović i Kraš, čeka se i odluka Adrisa, dok oni koji u regiji svoje pogone već imaju, poput Agrokora, Vindije, Francka ili Atlantica, u planu imaju širenje svojih tamošnjih proizvodnih kapaciteta. Ulaskom Hrvatske u EU značajno će porasti carine svim hrvatskim proizvođačima koji izvoze u zemlje regije. To će povećanje rovinjski TDR koštati deset milijuna eura plaćenih carina godišnje, odnosno 130 radnih mjesta u Hrvatskoj. Stoga je jedna od opcija premještanje TDR-ove proizvodnje u regiju - u Mostar ili u Banju Luku. Tvrtka “Mira” iz Prijedora priprema se za preuzimanje proizvodnje Kraševog izvoznog asortimana, Franck je već proširio svoje pogone u Grudama, a u Čitluku čekaju dolazak Gavrilovića. Kako se nedavno pohvalilo BiH ministarstvo vanjske trgovine, interes za ulaganje u BiH pokazuju i Dukat i Podravka. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prvih je devet mjeseci prošle godine samo u BiH, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju izvezeno hrvatskih prehrambenih proizvoda u vrijednosti 463 milijuna dolara, od čega samo u BiH za 330 milijuna.

Plus za preseljene čitave ili dijela proizvodnje u države regije svakako su tamošnji manji porezi, na dodanu vrijednost, kao i na dobit, ali i, ponajviše, jeftinija radna snaga. Kraš bi u BiH preselio dio proizvodnje, svog brašneno-konditorskog asortimana, što bi onda moglo značiti i smanjenje broja zaposlenih u Hrvatskoj. O tome, dakako, ni jedno naše poduzeće, koje preseljenje planira ili otvara nova radna mjesta u već postojećim pogonima u regiji, ne želi otvoreno govoriti. Vindija je jedna od onih koja pogone u regiji, konkretno u Srbiji, već ima, i najavljuje intenziviranje djelatnosti u susjedstvu. Kako za sada najavljuju, nemaju u planu seliti pogone iz Hrvatske. Atlantic se izlaska iz CEFTA-e ne boji, jer svoju proizvodnju već ima i u Srbiji i BiH, u Sloveniji, kao i u Njemačkoj. Prema ranijim medijskim špekulacijama, u Gavriloviću se sprema 400 otkaza, zbog preseljenja dijela proizvodnje. Iz uprave tvrtke to je demantirano, uz napomenu da u Petrinji nemaju namjeru smanjivati proizvodnju, nego samo u BiH otvoriti novu proizvodnu liniju.